Misionarski rad je bio važan segment Družbe Isusove još od njezinog osnutka. Njezini su članovi putovali čak do Japana i Brazila već u najranijim godinama Družbe. Europa je, međutim, u to vrijeme bila u mukama vjerske reformacije i ljudima diljem kontinenta je bilo potrebno vjersko vodstvo. Jedan misionar koji je neumorno radio na ovom pothvatu bio je sveti Petar Faber.

Rođen 1506. godine u malom selu u blizini Genove u Francuskim Alpama, Petar Faber je odrastao kao pastir. Od rane je dobi bio vješt učenik i pobožan katolik. Prvo su ga poučavali lokalni svećenici, koji su ga zatim poticali da u dobi od deset godina upiše obližnju školu. Potom je 1525. godine u dobi od 19 godina stigao u Pariz gdje je upisao Pariško Sveučilište, gdje je studirao filozofiju. Ovdje je dijelio sobu s Franjom Ksaverskim i kasnije 1529. s Ignacijem Lojolskim, gdje su jedan drugoga poučavali: Franjo Ignacija grčki, dok je Ignacije njega poučavao duhovnim pitanjima.

Ova su se trojica, zajedno s drugom četvoricom zavjetovali na siromaštvo i čistoću u crkvi Montmartre 1534. godine. Zavjete je primio Faber, koji je nekoliko mjeseci ranije bio zaređen za svećenika. Ovih sedam drugova je planiralo putovati u Svetu Zemlju propovijedati i obraćati narod, ali ih je rat između Venecije i Turaka spriječio u polasku. Umjesto toga su ostali u Rimu gdje je 1540. papa Pavao III službeno dao dopuštenje za osnutak Družbe Isusove. Na papinu molbu, Faber je otputovao u Njemačku, zemlju koja je bila usred vjerske reforme. Tamo je Faber otkrio kako je Katolička Crkva u stanju prevrtanja, te počeo propovijedati. Na dobrom glasu zbog svoje osobnosti i nježne moći uvjeravanja, Faber je uspješno obnovio i oživio katoličku vjeru u mnogima, poučavajući ih molitvama i meditacijama koje su opisane u „Duhovnim Vježbama“, knjizi Ignacija Lojolskoga.

Ignacije je Fabera pozvao da putuje u Španjolsku, gdje je nastavio svoj misionarski rad, pješačeći od grada do grada i propovijedajući Riječ Božju. Odande se vratio u Njemačku početkom 1542. gdje je proputovao zapad zemlje poučavajući i odgajajući nove isusovce. Bio je toliko uspješan da je kralj Ivan III Portugalski zatražio njegovo vodstvo, te je tako između 1544. i 1546. Faber proveo svoje vrijeme u Španjolskoj i Portugalu, gdje je u Lisabonu osnovao portugalsku Družbu Isusovu. Zatim je 1546. zamoljen da se vrati u Italiju kako bi predstavljao papinstvo na Tridentskom Koncilu. Međutim, godine putovanja i misionarenja diljem Europe su imale loš utjecaj na njegovo zdravlje, tako da se na povratku u Rim teško razbolio vrućicom i preminuo u društvu Ignacija Lojolskoga, u dobi od 40 godina. Sveti Petar Faber je proglašen blaženim 1872., a kanoniziran tek 2013. od strane pape Franje.

S dopuštenjem preuzet tekst i fotografija s: https://www.jesuit.ie/
Prevela: M.P.

Prethodni članakPriče generacije: Netflixov dokumentarac potaknut Papinom izjavom o mudrosti starijih
Sljedeći članakLjubav nema smisla