Duhovne vježbe kao put ljubavi

Ako je razlučivanje temeljni aspekt metode Duhovnih vježbi, ljubav je poput unutrašnjeg motora Vježbi.

Vježbe su svaki put sve dublje otkriće ljubavi Božje za mene, za nas: milosrđa Božjega, njegov oprost u prvom tjednu, zatim, utjelovljenje i rođenje: postao je čovjekom za nas, na kraju Isus pokazuje Očevu ljubav skončavši na križu i uskrsnuće je kao znak ljubavi jače od smrti.

Ta Božja ljubav uzrokuje moju: što sam učinio za Krista, što činim za Krista, što moram učiniti za Krista [DV 53]? I na početku drugog tjedna milost je koju tražimo [DV 104]: Tražiti unutarnje spoznanje Gospodina, koji je za mene postao čovjekom, kako bi ga više ljubio i slijedio. Ova milost nas prati tijekom čitavog drugog tjedna koji je najduži [12 dana]. Motor je koji stalno postaje sve snažniji.

Ta ljubav prema Kristu je i temelj za treći način poniznosti [167]:

Treća je savršena poniznost, kada, zapravo, uključujući prvu i drugu, zadržavajući jednaku hvalu i slavu Božjeg vrhovništva, kako bismo imitirali i što više nalikovali Kristu našem Gospodinu, želim i biram još više siromaštva sa siromašnim Kristom a ne bogatstvo, više sramote s Kristom punim sramote a ne časti i želim radije da me smatraju nerazumnim i ludim za Kristom nego da me poštuju, koji je na početku bio smatran takvim, a ne mudar i oprezan u ovom svijetu.

Cilj ovoga teksta o tri načina poniznosti nije zahtjev da se bude siromašan kako je Krist bio, niti da se bude ponižen kako je On bio, ni da se smatra nerazumnim i ludim. Cilj je zapravo razmišljati o vlastitom životu kako bismo vidjeli dokud seže moja ljubav prema Kristu. Egzercitant se približava kraju drugog tjedna, trenutku kada izbor postaje sve jasniji. Cilj je u molitvi tražiti da moja ljubav prema Kristu bude toliko velika, toliko duboka da bude sposobna prihvatiti siromaštvo i poniznost kako bih više nalikovao Kristu.

Zanimljivo je čitati u bilješkama doktora Pedra Ortiza, teologa Karla V, koji je napravio Vježbe pod Ignacijevom pashom, što piše o izboru (MHSI Vol. 100, MI, Ex, 635.645):

“Prvo opće upozorenje predlaže da prije nego se započne izbor životnog staleža, dok egzercitant želi slijediti pravu nauku Krista našeg Gospodina, jako je korisno uzeti u obzir i osvijestiti si tri načina i stupnja ljubavi prema Bogu i želje za poslušnošću, oponašanjem i služenjem njegovom Božanskom Gospodstvu, razmatrajući o tome tijekom različitih dijelova dana. Koristi usto i provesti kolokvije koji će biti opisani.

Prvi način ili stupanj ljubavi prema Bogu jest želja za poslušnošću i oponašanjem njegovog Božanskog Gospodstva što je potrebno za vječno spasenje.

Drugi način ili stupanj ljubavi prema Bogu jest slušati ga što je još savršenije jer uključuje prvi način i postoji kada se osoba nalazi u takvom stanju raspoloživosti duha da, za ljubav Božju i zbog želje da bude poslušan, oponaša i služi njegovom Božanskom Gospodstvu ne želi niti teži više bogatstvu nego siromaštvu, časti nego sramoti i ne želi imati više dug život nego kratak, već ostaje indiferentan i stabilan, spreman na ono što više služi Bogu našem Gospodinu i spasu njegove duše.

Treći način ili stupanj ljubavi prema Bogu i želje za poslušnošću, služenjem i oponašanjem njegovog Božanskog Gospodstva jest najsavršenije…

Na kraju Vježbi Ignacije predlaže Kontemplaciju kako da postignemo ljubav. Ova kontemplacija jest poput sažetka Vježbi i istovremeno početak petog tjedna, vrijeme svakidašnjeg života. Božja ljubav koju sam iskusio tijekom Vježbi pomoći će mi da volim i služim Bogu u svemu.

Mark Rotsaert SJ