Ignacije daje primat siromaštvu u duhu. U Duhovnim vježbama, nakon meditacije o Dvije zastave, nudi okvir za tri načina kako biti ponizan, poznat kao Tri načina poniznosti.
U svojoj knjizi Draw me into Your Friendship (Privuci me u svoje prijateljstvo), David Fleming, SJ, opisuje Ignacija kao onoga koji predlaže spektar poniznosti u kojem nas potiče da izaberemo viši stupanj i tako izbliza slijedimo Isusa. George Aschenbrenner, SJ, tri stupnja u Streched for Greater Glory (Raspet za veću slavu) opisuje kao “tri načina ljubavi.”
Prvi stupanj je onaj u kojem ćete uvijek biti poslušni “Božjem zakonu” živeći moralnim životom. Ovdje nećete ništa učiniti što bi vas odijelilo od Boga. Želite činiti što je pravo. Kao što Aschenbrenner kaže: “To znači nekoga toliko ljubiti da ćete poduzeti bilo koju teškoću kako biste odgovorili na izričitu želje osobe (u ovom slučaju Boga).”
Drugi način je onaj u kojem, kad vam se ukaže prilika da u životu birate, nastojite biti slobodni i ne izabirate što bi vam donijelo bogatstvo, čast ili dugi život. Ovo je klasičan primjer Ignacijeve “indiferencije” ili “nenavezanosti.”. Ne samo da ćete činiti što je ispravno, bit ćete slobodni prihvatiti što god život pruža. Na ovom stupnju, kaže Fleming, “jedino stvarno načelo izbora je volja Božja.” Vi ste nenavezani i trudite se da se nikada ne odijelite od Boga. “Ovaj stupanj ljubavi,” piše Aschenbrenner, “nadilazi prvi stupanj i pretpostavlja slobodu nenavezanosti.”
Treći stupanj, “najsavršeniji” način, onaj je u kojem svjesno izabirate ponizniji način kako biste bili sličniji Kristu. Želite ga toliko nasljedovati da, kako piše Fleming, “njegovo se iskustvo odražava u mojem.” Drugim riječima, vi izabirete da budete siromašni i odbačeni kao što je bio i Isus. Aschenbrenner primjećuje: “Ovdje je želja imitirati postala gorljivost dijeliti… čitavo biće i uvjete Ljubljenoga.”
Je li ovo mazohizam? Jedna druga potvrda onih stereotipa kako je kršćanstvo “bolesno”? Treći način poniznosti ne traži siromaštvo ili odbačenost zbog samih sebe, nego kao način identifikacije s Kristom i kao način kako se osloboditi prevelikog usmjerenja na samoga sebe. Analogija o prijateljstvu i ovdje je korisna: kad vaš prijatelj trpi, jest li spremni patiti s njime?
Treći stupanj za me je često nedostižan cilj: većinu dana osjećam da jedva mogu doseći drugi stupanj! Ali je vrlo važan jer nam pomaže da napredujemo u slobodi od neurednih navezanosti koje nas sprečavaju da nasljedujemo Boga. Kao što Brian Daley, SJ, u jednom članku, naslovljenom “Biti više sličan Kristu,” (To Be More Like Christ) primjećuje, ovaj stupanj poniznosti čini nas spremnim da budemo “slobodni koliko je moguće od usađene usmjerenosti na same sebe, koliko je god moguće potpuno ostvarenje Isusova konkretnog poziva upućena svakom pojedincu da bude učenik na njegovu sliku.”
James Martin SJ, iz knjige “Isusovački vodič za (gotovo) sve”
Fotografija: Rui Silva sj
