Nije uvijek očigledna razlika između doživljaja duhovne utjehe i osjećaja kada se jednostavno osjećamo dobro, odnosno – između osjećaja kada se nalazimo u duhovnoj suhoći i kada smo jednostavno u lošem raspoloženju. Posljedice mogu biti vrlo slične, ali je uzrok zapravo bitno različit.
Da bi se razumjela ta temeljna razlika, potrebno je nedvosmisleno utvrditi na što je usmjerena naša pažnja kada prolazimo kroz takvo iskustvo. Osjećaj zadovoljstva, kojega posebice stvaraju političari, i njegova suprotnost – loše raspoloženje, u biti su usredotočeni na nas same. U našem vlastitom carstvu se događaju stvari koje pokreću te dobre i loše osjećaje. U kontekstu države, umanjeni porezi bi nas, primjerice, trebali razveseliti. Kod kuće će nas obiteljska svađa baciti u loše raspoloženje.
Ako smo u stanju prepoznati kamo su naši osjećaji usmjereni, primjetit ćemo da su usmjereni na nas same i na zadovoljstvo ili pak nemir u našim vlastitim svjetovima. To je potpuno prirodno i svojstveno ljudskoj naravi. Međutim, time se može, kao što znamo, vrlo lako manipulirati. Vrlo nas lako pogađaju stvari kao što su primjerice promjena kemije našeg tijela ili kvaliteta sinoćnjeg sna. Ti pokreti uopće nisu isto što i duhovna utjeha ili duhovna suhoća.
Razlika, čini se, leži u samom iskustvu. Duhovnu utjehu osjećamo kada su naša srca privučena k Bogu, čak i onda kada se to događa u okolnostima koje bi svijet smatrao negativnima. To je znak da naša srca, barem nakratko, kucaju u skladu s Božjim srcem. Utjeha je iskustvo duboke povezanosti s Bogom te ispunja naše biće osjećajem mira i radosti. Epicentar tog iskustva leži u Bogu, a ne u nama.
Margaret Silf
Iz knjige Unutarnji kompas: Poziv na ignacijevsku duhovnost (Loyola Press)
Korišteno s dopuštenjem. Copyright: Margaret Silf.
Prvi put objavljeno na IgnatianSpirituality.com: www.ignatianspirituality.com.
S engleskog prevela K.S.
Fotografija: Noah Silliman
