Jednom mi je prijatelj rekao da je tuga podmukla. Zahvaća nas kada je očekujemo, kao u slučaju rođendana i godišnjica, ali se također voli prišuljati kada je najmanje očekujemo, na primjer utorkom popodne.  

Barem se meni tako ušuljala jednog utorka popodne dok sam sjedila za kompjuterom i pisala e-mail. Upravo sam završavala svoj oduševljeni odgovor jednoj osobi o novom nadolazećem događaju, kada mi je došla misao: “Trebala bih svakako nazvati Wallyija na putu kući i ispričati mu ovo. On bi to volio čuti.”

Trebalo mi je nekoliko minuta dulje nego inače da se sjetim da ga ipak ne mogu nazvati. Umro je prije nekoliko tjedana od komplikacija uzrokovanih rakom.  

U tom sam se trenutku sledila. Na nekoliko mi se minuta činilo da mi prijatelj uopće nije umro. Onda sam se odjednom sjetila i ta podmukla tuga me preplavila i oduzela mi dah.  

Što učiniti kada se iznenada pojavi tuga i ostavi nas bez daha? Evo što sam ja učinila:

  • Zastala sam u zahvalnosti.  Razmotrila sam zbog čega me je točno taj e-mail ponukao da želim pričati s prijateljem te sam zahvalila Bogu za sve protekle razgovore koje sam vodila s Wallyijem.
  • Rekla sam Bogu točno kako se osjećam. U trenutku brutalne iskrenosti rekla sam Bogu kako mi nedostaje moj prijatelj i kako sam ljuta što ga nema. Nisam pokušavala prikriti osjećaje, prilagoditi ih ili ih odbaciti.
  • Zamislila sam kako Bog sa mnom tuguje. Prisjetila sam se da je Isus plakao kada je Lazar umro. To vjerojatno nije bio posljednji put da je Isus plakao za nekim od nas ili s nekim od nas. 
  • Ispričala sam događaj prijateljici. Shvatila sam da nisam jedina kojoj Wally nedostaje pa sam kontaktirala prijateljicu i ispričala joj kako me je pogodio taj trenutak.

Ono što mi pomaže svaki puta kada me tuga iznenada obuzme je velika kutija s alatom koja se nalazi u meni i koja je ispunjena ignacijanskim alatima kao što su: pronalaženje razloga za zahvalnost, iskren odnos s Bogom koji sa mnom trpi te traženje dobrog društva da prebrodim situaciju.  

Ovu kutiju s alatom djelomično dugujem Wallyiju. Bio je jedan od mnogih isusovaca koji su mi tijekom godina pomogli napuniti je. Počivao u miru.

Gretchen Crowder

Korišteno s dopuštenjem. Copyright: Gretchen Crowder.
Prvi put objavljeno na IgnatianSpirituality.com: www.ignatianspirituality.com
S engleskog prevela K.S.

Fotografija: Jens Aber

Prethodni članakRazlika između duhovne utjehe i lijepog sjetilnog čuvstva
Sljedeći članakŽelja i duhovni život