U više prilika ljudi su mi rekli kako im se čini da ignacijevska duhovnost nema puno veze s Isusom. Smatraju kako se Ignacijeva duhovnost većinom svodi na “traženje Boga u svemu stvorenom”. Dok razmišljam o svemu što bih im voljela odgovoriti na taj komentar, najčešće duboko udahnem i pitam: “Jeste li ikad prošli kroz Duhovne vježbe? Duhovne vježbe se u potpunosti tiču Isusa i našeg odnosa s Njim!”
Navest ću pet stvari kojim su me Duhovne vježbe naučile o Isusu.
1. Isus je bio čovjek
Dublje sam shvatila ovu stvarnost tijekom drugog tjedna Duhovnih vježbi kada sam, razmatrajući Isusovo rođenje u Svetom pismu, u rukama držala svoje šestomjesečno dijete. Marija je ta koja mi je njegujući svojega sina ukazala na Isusovu čovječnost. Marija je nosila, rodila i voljela Isusa. I ja sam nosila, rodila i voljela svoje dijete. Isus je kao dijete prošao kroz sve faze odrastanja kroz koje prolaze i moja djeca.
2. Isus je razlučivao volju svojega Oca
Moleći tijekom Duhovnih vježbi shvatila sam kako je Isus rastao u mudrosti i razumijevanju. Isus je pitao svojega Oca: “koji je moj sljedeći korak?” I ja sam također pozvana pitati Boga koji je moj sljedeći korak.
3. Isus razumije naše patnje
Isusovo razlučivanje Očeve volje dovodilo ga je u neke izazovne situacije: izrugivanje od strane obitelji i prijatelja, odbačenost u rodnom gradu, izdaja od strane prijatelja i na kraju fizička bol i patnja. Hodajući uz Isusa i prateći ga u Njegovom iskustvu patnje, posebno tijekom trećeg tjedna Duhovnih vježbi, mogla sam shvatiti kako je Isus, koji je i sam bio čovjek (pogledaj točku 1.) osjećao bol. Isus razumije naše patnje jer ih je i sam iskusio.
4. Isus je ostao ukorijenjen u svome Ocu
Tijekom svih izazova s kojima se susretao na svome putu, Isus je vjerovao svome Ocu i obraćao mu se u vremenima kada mu je bila potrebna snaga. Uz Očevu pomoć Isus je ušao u Jeruzalem i suočio se sa smrću. Čemu me uči Isusovo pouzdanje u Oca? Uči me da se i ja mogu osloniti na Boga i da će Bog biti sa mnom na mom životnom putu kada se budem susretala s izazovnim situacijama tijekom svojeg razlučivanja.
5. Isus se nadao
Isusova nada proizlazi iz Njegovog povjerenja u Oca. Isus je shvaćao da je njegova muka potrebna kako bi Bog proveo svoj plan do kraja – do Uskrsnuća. Zbog Isusove nade i ja se imam razloga nadati. Poradi Isusovog povjerenja u Oca i ja imam razloga vjerovati, da će u teškim vremenima naposlijetku doći svjetlost.
Becky Eldredge
preuzeto s www.skac.hr
Fotografija: Jon Tyson
