Vodstvo je prije svega osobni razvoj (Muff i sur.), stoga započinjemo s fokusom na sebe kao individue. Kako razumjeti, potaknuti i postići rezultate kod drugih ako nam nedostaje vlastite samosvijesti i samospoznaje? Čini se da je Ignacije razumio ovo načelo na svoj način. U svojim Duhovnim vježbama nastojao je razviti našu unutarnju slobodu, naglašavajući važnost unutarnje slobode od „neumjerenih navezanosti i neurednih sklonosti“; u drugim je kontekstima isticao razboritost u prosuđivanju i fleksibilnu, a opet principijelnu sposobnost prilagodbe svojim okolnostima. Peter Drucker, stručnjak za vodstvo, hvali Ignacijev naglasak na svjesnom i svrhovitom samoupravljanju.
Voditi druge započinje vođenjem sebe i rastom vlastitog samorazumijevanja. To se odnosi na učenje o svakodnevnim izborima koje donosimo, našem osobnom ponašanju, istraživanju naših ključnih motivacija i pokretača, kao i identificiranju naših temeljnih uvjerenja i vrijednosti na kojima se temelje naše odluke. To također znači kontinuirano razvijati naš potencijal usavršavajući svoje vještine i talent, ali što je najvažnije prihvaćati i poštovati sebe kao pojedince s darovima i ograničenjima. Koliko god bila korisna, ova vježba nije nimalo jednostavna. Razumijevanje samoga sebe neprekidan je i složen proces koji se ne može obraditi na nekoliko stranica. Svrha je ovog teksta razviti samosvijest vođa i pokrenuti put razvoja i rasta koji bi se, nadamo se, još više proširio.
GLAVNE IDEJE
Različiti slojevi našeg samorazumijevanja
Ono što radimo i način na koji ih radimo posljedica su mnogih čimbenika (našeg konteksta, znanja, psiholoških osobina, stavova i raspoloženja, emocionalne inteligencije, sustava vrijednosti…). Što više razumijemo ove različite slojeve, to ćemo više moći razumjeti naša načela i načine postojanja.
Putovanje različitim stazama
Ne postoji jedinstvena čarobna formula kojom se postiže samosvijest. To je više trajna praksa introspekcije, refleksije i eksperimentiranja, nego nešto što se formalno može naučiti čitanjem ili primjenom pasivnog razumijevanja. Potrebno je uložiti vrijeme, energiju i napor onoga koji pokušava rasti. Taj se proces rasta može njegovati pisanjem dnevnika, vanjskom podrškom i strukturiranjem konkretnog plana razvoja.
Dobrobiti od razvoja za vodstvo
Ulaganje u poznavanje sebe omogućuje nam da bolje razumijemo i upravljamo svojim mislima, osjećajima i ponašanjem. Može otkriti slijepe točke u našim interakcijama i praksi vođenja. Samoispitivanje (kao i egzamen) povećava našu poniznost i otpornost i bolje nas priprema za suočavanje s budućim izazovima. Što je najvažnije, samosvijest nam pomaže da živimo autentičan život svrhe i radosti. Konačno, nadahnjuje nas da i druge pozovemo na isti put.
Naši darovi, vještine i razni atributi igraju ključnu ulogu u tome tko smo kao osoba i utječu na naše vodstvo. Ignacijevski stil vodstva utjelovljuje vrijednosti i principe koji prvo njeguju rast i razvoj cijele osobe, promičući na taj način integrirani način života (usklađivanje između našeg Bitka, našeg Rada i našeg Znanja). To se prakticira na mnogo načina, na primjer: kroz duhovne vježbe, obavljanjem/molitvom egzamena i Cura personalis (ignacijevski princip brige za osobu naspram brige za aktivnosti tj. službe), poštivanjem svega onoga što tvori pojedinca…
IGNACIJEVSKA NAPOMENA
Ovaj tekst p. Petra de Ribadeneire SJ, koji je Ignacija osobno poznavao, govori mnogo zanimljivih činjenica koje će biti važne za ovo putovanje samospoznaje. Prije svega, pozvani smo “rasti i napredovati u milosti u vrlini”, drugo, da “se ne zadovoljimo onim što smo već stekli”, treće, da “napredujemo svakim danom sve više i više” i, četvrto, moramo krenuti od stanja u kojem se danas nalazimo, kao pojedinci, a ne u stanju u kojem se danas nalazi neka druga osoba i to „svatko prema svojim mogućnostima i snazi“.
ZAVRŠNA MISAO
“Upoznaj sebe” dobar je savjet. Ali spoznati sebe ne znači analizirati sebe. Ponekad se želimo upoznati kao da smo strojevi koje možemo rastaviti i sastaviti po svojoj volji. U određenim kritičnim vremenima u našem životu moglo bi biti korisno detaljno istražiti događaje koji su nas doveli do naših kriza, ali griješimo kad pomislimo da se možemo u potpunosti razumjeti i drugima objasniti puni smisao svog života. Samoća, tišina i molitva često su najbolji načini samospoznaje. Ne zato što nude rješenja za složenost našega života, već zato što nas dovode u kontakt s našim svetim središtem, u kojem prebiva Bog. To sveto središte se ne analizira. To je mjesto klanjanja, zahvaljivanja i slavljenja.
Henri Nouwen
Preuzeto s www.discerningleadership.org
s engleskog prevela L. F.
Fotografija: Jonathan Rados