Jedna od najvažnijih  karakteristika bilo kojeg procesa razlučivanja je slika koju imam o Bogu: potiče li ona na ljubav i povjerenje ili strah i sumnju? 

Možda ga doživljavam kao svog dragog i milosrdnog oca ili možda preferiram držati ga na distanci. Možda sam ljut na njega, krivim ga za različite neuspjehe. Kvaliteta moga razlučivanja očigledno ovisi o tome koliko je pozitivna moja slika o Bogu.

To može biti poprilično složeno, jer naša prava slika o Bogu bi se zapravo mogla razlikovati od onoga što mi mislimo da jest ili od onoga što izražavamo riječima. Mogao bih reći da vjerujem u milosrdnog Boga koji voli, dok Ga se u srcu bojim, teško mi je povjerovati Mu.

Možda mislim da je ono na što sam zapravo pozvan strogo poštivanje Božjeg zakona, vjerujući da trebam steći nebo prije vlastitim naporima nego li njegovom milošću punom ljubavi i suosjećanja.

Zbog takvog načina razmišljanja, Božja volja se za mene svodi na savršeno poštivanje pravila i moj odnos ovisi o tome koliko sam pogrešaka uspio izbjeći. Ispostavlja se da je ovaj odnos iznimno težak i na kraju se osjećam potpuno obeshrabreno i u strahu od griješenja i gubljenja ljubavi Božje.

Kada nam je Bog želio reći tko je, poslao nam je Isusa, koji je jednom rekao: „Tko vidi mene, vidi  Oca“. Stoga, najbolji način da steknemo pravu sliku Boga jest da gledamo Isusa onakvim kakvim ga nalazimo prikazanog u Evanđelju. 

Ako zaista dobro pogledamo, bit ćemo iznenađeni, kao što su bili i njegovi suvremenici: „On je previše prijateljski raspoložen prema grješnicima i svakakvim izopćenicima“. Njegov je najstroži kriticizam bio prema onima koji su se smatrali moralno nadmoćnijima nad drugim, smatrajući da ne trebaju Božju milost da se spase. Vidimo Ga kako pere noge svojim učenicima i umire na križu radi nas.

Kako sazrijevam kao osoba, moj odnos s Bogom postaje osobniji kao i moja slika o Bogu.  Polako shvaćam da je Božja volja za mene najbolje što mi se može dogoditi, plod Njegove ljubavi prema meni. Želja za traženjem i pronalaženjem mi tada postaje egzistencijalno važna, način odgovora na ovu ljubav. Također sam otkrio da je to neprekidan proces i da Bog uvijek ostaje tajna. Ipak, tajna ljubavi i milosti.

Iz Božje Riječi:

“Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. (…)
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.” – Ps 103

“Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?” – Mt 6,30

“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” – Iv 3,16

Pitanja:

  • Kakva je tvoja slika Boga? Možeš li osjetiti beskonačnu, suosjećajnu ljubav koju On ima prema tebi?
  • Isus je rekao da je dovoljno ako je naša vjera velika kao gorušičino zrno: izrasti će u veliko stablo. Biste li bili zadovoljni da je vaša vjera velika samo koliko i zrno gorušičino ili biste bili zabrinuti? 
  • Kada su ga pitali, Isus je rekao da je najveća zapovijed ljubav. Slažete li se? Što vi smatrate da je vaša najvažnija obveza?

Paul Pace SJ

Preuzeto s: www.jesuitreflections.wordpress.com
s engleskog prevela N.G.

Fotografija: Ezequiel cmf