Strah od korona virusa nam pobuđuje svijest o tome koliko smo svi međusobno povezani. Virus putuje tako brzo da se čini nemogućim zaustaviti ga. Utječe ne samo na naše zdravlje nego i na ekonomiju. Posljedice ove situacije osjećamo svi, bez obzira na to je li tamo gdje živimo virus prisutan ili ne.

Ponekad se tako odlučimo živjeti u svijetu mašte umišljajući si kako se možemo odvojiti od onoga što se događa oko nas: sagradimo zidove kako bismo druge ostavili vani, podižemo carine kako bismo zaštitili naše tržište, pretpostavljamo da će naši izbori utjecati samo na nas, a da se izbori drugih neće nas doticati. Isto tako si umišljamo da ono što mi činimo prirodi neće imati nikakvih posljedica na nas. 

Ipak, pogled Boga našeg stvoritelja je drugačiji, to je pogled međusobne ovisnosti stvorenja. „Sunce i mjesec, cedar i mali cvijet, orao i vrabac: njihova nebrojena raznolikost i različitost nam govori da ni jedno stvorenje nije samodostatno. Stvorenja egzistiraju samo kroz međusobnu ovisnost, kako bi upotpunili jedno drugo i služili jedno drugom”. (Laudato Sii, 86)

Postoji jedno temeljno jedinstvo koje prožima cijeli fizički svijet. Kao sastavni dio svemira, sva stvorenja su povezana nevidljivim vezama i zajedno čine neku vrstu univerzalne obitelji. Naš svijet nosi obilježja onih koji su živjeli prije nas, a buduće će generacije živjeti s posljedicama naših izbora. 

Božji plan za puninu vremena je, „uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji” (Ef 1,10). Izvorno jedinstvo, tako duboko ranjeno, Isus će obnoviti, ne samo čovječanstvo nego sve stvoreno. 

Sve je povezano, a mi ljudi smo ujedinjeni kao braća i sestre na divnom hodočašću, ujedinjeni ljubavlju koju Bog ima za sva svoja stvorenja koja nas također povezuje i ujedinjuje s bratom suncem, sestrom mjesecom, bratom rijekom i majkom zemljom. (Laudato Sii, 92)

Ipak je kristalno jasno da način na koji se ponašamo ne odražava ovo jedinstvo svega. Mi smatramo da smo iznad ostatka stvorenoga, a ne dio stvorenoga. Ponašamo se kao gospodari, nanoseći ozbiljno štetu u konačnici sebi. Čini se sada kako će ta šteta uskoro doseći granicu koja će biti katastrofalna. 

Čitajući riječi svetog Franje, razmišljam kako se čovječanstvo sebično odnosi prema stvorenju i pitam se koji dijelovi mog života trebaju stvarno obraćenje. 

PJESMA STVOROVA

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

sv. Franjo Asiški

Paul Pace SJ
s engleskog preveo D.V.
fotografija: Jameltene Reskp