Rijetki od nas razmišljaju ili žive poput Dona Drapera iz serije „Mad Men“. Nećete me pronaći kako se skrivam u zatvorenom uredu pijući whiskey, skrivajući i tajeći nevjere i nepristojno ponašanje. Moj ured nema ni vrata. Vidjevši kako se Don odnosi prema nekim ljudima mogli biste ga nazvati bezosjećajnim. Ali ima nešto u Donu Draperu što pokazuje da je on ipak usmjeren na osjećaje.
U trećoj epizodi pete sezone, Don i njegov kolega Harry su iza kulisa na koncertu Rolling Stonesa čekajući na susret s menadžerom grupe vezano za jedan marketinški posao. Dok čekaju Don započinje razgovor s jednom mladom obožavateljicom benda:
Don: Što ti se toliko sviđa na Rolling Stonesima?
Djevojka: Zašto me ne uvedete u backstage pa ćete vidjeti.
Don: Što osjećaš kada ih slušaš?
Don zna koliko je važno ući u ljudske osjećaje. Kad predstavlja klijentu marketinšku kampanju Don pomno bira riječi koje će upotrijebiti. Govor i prezentacija su usmjereni na osjećaje koje će njihov proizvod pobuditi u kupcima. U prvoj sezoni Don Kodaku predstavlja kampanju za njihov Carousel slide projektor. Odmah na početku spominje starog kolegu imenom Teddie koji mu je rekao da je jedna od najvažnijih tajni oglašavanja i marketinga da se u javnosti izazove sentimentalna i nostalgična povezanost s proizvodom. Dok napreduje kroz slajdove obiteljskih fotografija, Don vodi svog klijenta na putovanje kroz srce i emocije. „Teddie mi je rekao da na grčkom nostalgija doslovno znači ‘bol od stare rane’. To je udarac u vašem srcu daleko moćniji od samog sjećanja. To nije svemirski brod, to je vremeplov koji nas vodi na mjesta na koja bismo željeli ponovo ići.
U duhovnom životu osjećaji su važni pokazatelji kako stojimo s Božjim planom za svoj život.
Pridavanje pozornosti osjećajima
Don Draper bi možda bio dobar duhovni pratitelj. Kad zastanemo, primijetimo i osvijestimo si svoje osjećaje – čak i one koji su vezani za uspomene – mi u biti odvajamo trenutak za biti s Gospodinom. Emocije nisu samo slučajne kemijske reakcije koje su rezultat naše evolucije.
Osjećaji služe tome da se odmaknemo od naših svakodnevnih površnosti. Taj govor srca nam govori nešto o nama samima. A budući da nam je Bog dao sposobnost osjećanja i prepoznavanja osjećaja, On ih može i upotrijebiti kako bi nas vodio.
Kada mi se srce slomi, jasnije vidim što mi je dubinski bitno. Kad sam u izraženoj radosti, jasnije vidim darove u svom životu. Kad sam u miru, mogu odlučivati razboritije.
Da, osjećaji mogu biti varljivi. Ali ako pazimo na njih dan za danom, situaciju za situacijom, ubrzo ćemo upoznati sebe bolje, a pritom i otkrivati Boga. Tako najlogičniji put ne mora nužno biti i pravi. Molitva Egzamena je dobar način da obratimo pažnju na svoje osjećaje reflektirajući i razmišljajući o našem proteklom danu neposredno prije spavanja. Moj duhovni pratitelj mi voli naglasiti važnost osjećaja u Egzamenu i to kako nas ne vodi samo razum. Dao mi je sjajan primjer iz života, primjer koji je bio prilično u stilu Dona Drapera. Recimo da pokušavaš odlučiti između Androida i iPhonea. Android ima više modela za izbor, ima i operativni sustav otvorenog koda s bezbrojnim mogućnostima prilagođavanja. iPhone ima manje opcija. Možda je Android logičan izbor kada posložimo prednosti i nedostatke. Ali iPhone ima stila, jednostavan je i čini se ugodnim. Poanta bi bila: čak i kada kupujete proizvod osjećaji su bitni i važni. Apple to zna. Zna to i Don Draper. Često naši osjećaji unose više svjetla u istinu nego samo promišljanje o nečemu.
Razlučivanje osjećaja
Logika i osjećaj su oboje darovi od Boga, djeluju zajedno kao alati za razlučivanje. Oboje mogu voditi dobru podjednako kao i u stranputicu. Odvlače u mnoge smjerove, ali i logika i osjećaji nam nude priliku da usporimo i zavirimo duboko u našu ljudskost, onu koja nas dovodi u doticaj sa stvarnim značenjem stvari. Nažalost, imamo sklonost ići ili u jednu ili u drugu krajnost. Don Draper je znao da proizvod mora imati svoju praktičnost, ali da isto tako treba i progovoriti srcu. Osjećaji mogu biti i praktični.
Ono što je Pedro Arrupe, SJ, rekao o ljubavi može se primijeniti i na pravilno razlučivanje osjećaja. Ono može biti praktično. „Ono će odrediti… kako provodite vikende, što čitate, koga upoznajete, što vam slama srce i što vas ispunjava zahvalnošću i radošću.“
Kada pomislim na Dona Drapera sada vidim svojevrsnog duhovnog pratitelja u obuci. Put je sigurno dug, ali mislim da ima par dobrih pitanja u rukavu koja bi mogao postaviti osobama koje prati i usmjerava. Osobe koje Don prati i usmjerava su potrošači. Kao dobar duhovni pratitelj on ne želi u njih unositi osjećaje nego izvlačiti one koji već postoje i onda zaroniti u njih. Iako Bog i duhovnost nisu neki „proizvod“, trebamo vidjeti kakve osjećaje u nama pobuđuje naš odnos s Bogom. Tu praktičnost susreće srce. Don želi znati isto što je Pedro Arrupe rekao o ljubavi: Što izaziva u tebi oduševljenje? Što te raduje? Sto ti mami suzu iz oka ili ti daje nadu? I najvažnije: kako se osjećaš?
Andy Otto
Preuzeto s: bustedhalo.com
s engleskog preveo: D.V.
Fotografija: Joice Kelly
