8 načina na koje razlučivanje pomaže u donošenju dobrih odluka kao odgovor na nepravdu 

Razlučivanje na ignacijanski način ponekad se izvodi u smislu životnih odluka, na primjer, koje bismo zvanje mogli odabrati ili je li određeni posao više od karijere i postaje li poziv. Razlučivanje može biti individualni odabir, ili odabir bračnog para ili redovničke zajednice koja zajedno radi na donošenju odluke koja utječe na njihovu obitelj ili zajednicu.

U doba nepravde u svijetu, kao dio veće zajednice također smo pozvani na razlučivanje. Razlučivanje se ne odnosi samo na to gdje sam to ja kao pojedinac pozvana ispuniti vlastiti osjećaj svrhe. Ponekad svijet i njegove okolnosti zahtijevaju da izađem iz sebe u širi svijet, izvan svoje obitelji ili male zajednice. Ali primjetim li da u svijetu postoji nepravda, možda isprva neću osjetiti jasan poziv, već početnu zbunjenost. Zašto se ovo zlo događa? Što mi je činiti ako nema jasnog i lakog odgovora ni rješenja? Kako odlučiti koju nepravdu rješavati, od mnogih vrsta nepravdi koje vidim u svijetu? Kako mogu uzvratiti ako sam samo jedna osoba, ograničene energije i znanja?

Sveti Ignacije Lojolski nudi nam različite korisne savjete za razlučivanje i njegov pristup nam ima štošta za ponuditi, dok svatko za sebe odlučuje kako odgovoriti na događaje toga dana. Svatko od nas ima različite darove, talente  i situaciju u kojoj se nalazimo. Na primjer, divila sam se liječnicima i medicinskim sestrama, kao i drugom bolničkom osoblju, koji su hrabro radili na liječenju osoba zaraženih od koronavirusa i s druge strane časnim sestrama u zatvorenim zajednicama koje su šile maske za doniranje onima u potrebi.

Evo osam stvari koje sam naučila o razlučivanju tijekom godina, koje mi pomažu da razmislim o donošenju dobrih odluka uzvraćajući na nepravdu.

1. Pozvani smo govoriti o nepravdi i s ljubavlju je izazvati.

Isus je često govorio na provokativan način, a kad je to činio, činio je to s ljubavlju prema drugome. Na primjer, kad je Isus rekao mladiću koji je želio postati savršen neka se odrekne svojih materijalnih dobara, pogledao ga je s ljubavlju. Kako ja mogu biti sigurna da kad izazivam druge, činim to s ljubavlju?

2. Izazov počinje sa mnom i mojim vlastitim obrascima ponašanja.

Znam da moram u stvarima koja se tiču širih sustavnih problema početi od sebe i poticati sebe biti kritična prema vlastitim uvjerenjima i obrascima djelovanja. Ignacijevski egzamen oblik je molitve u kojem možemo dopustiti Bogu neka nam pomogne bolje razumjeti vlastite obrasce i uvidjeti gdje bismo mogli iz ljubavi prema drugima promijeniti svoje ponašanje.

3. Krist je naš uzor i prijatelj prilikom razlučivanja.

Isus je živio potpuno i autentično ljudskim životom. Čitajući Sveto pismo i ulazeći u molitveni razgovor s Isusom, možemo odlučiti da nećemo djelovati sami, već u suradnji s onim što Gospodin traži od nas. Imamo prijatelja koji nas prati.

4. Trebamo druge kako bismo dobro razlučivali.

Mogu imati svoje ideje o tome što bi bio dobar odgovor ili u molitvi imati osjećaj što učiniti, ali moj će odgovor biti bolji ako se posavjetujem s drugima koji bolje poznaju temu ili su stručni za nju. Razgovor s mentorima ili prijateljima od povjerenja može mi pomoći da jasnije sagledam probleme i rješenja. A možda će mi biti potrebno čuti još mišljenja kako bih shvatila. Ignacijevsko razlučivanje zahtijeva da osim savjetovanja s pouzdanim i meni znanim osobama, budem otvorena na izazove nepoznatih ideja, što bi mi mogle preokrenuti razumijevanje pitanja za koje sam mislila da ih već razumijem.

5. Temeljimo razlučivanje na ljubavi, a ne strahu.

Kada saznamo za nepravdu, ljutnja i tuga legitimne su možda čak i zdrave reakcije. Međutim, naše će odluke biti snažnije ako djelujemo iz utjehe i ljubavi, a ne iz ljutnje ili straha. Uspijem li ljude koji pate obgrliti ljubavlju i djelovati iz brige za druge, umjesto iz potrebe da samo izbacim svoju vlastitu ljutnju, donijet ću bolje odluke.

6. Dajmo procesu razlučivanja vremena.

Ignacije je potvrdio da ponekad imamo jasnoću o svom pozivu. No, puno češće moramo prolaziti kroz dulji proces razlučivanja. Jedan od načina kako pristupiti razlučivanju kada koraci nisu jasni jest zamisliti moguće načine djelovanja i obratiti pažnju na onu aktivnost koja proizvode osjećaj utjehe (slobodu, velikodušnost, mir i ljubav). Gdje ću ja biti najvelikodušnija i najautentičnija? Ili bih jednostavno mogla izložiti glavne opcije i odvagnuti prednosti i nedostatke. Koje konkretne korake mogu poduzeti? Koji koraci koriste moje darove i talente i dovodi me do toga da budem osoba veće ljubavi?

7. Prepoznajmo pratitelje u svojoj zajednici.

U duhu Ignacija, koji je bio dio veće Družbe suputnika, razmatramo kako mi kao cjelina možemo surađivati, koristeći svaki od svojih darova i talenata s ciljem suradnje za opće dobro. Pozvana sam razmotriti ne samo svoje talente, već i prepoznati druge koji su vješti u različitim područjima i pozvati ih u proces.

8. Razlučivanje ne mora biti savršeno da bi bilo dobro.

Kao i u drugim područjima života, u svojim reakcijama na nepravdu ne moramo biti savršeni kako bismo bili od pomoći. Bog crta ravno vijugavim crtama i Bog razumije da mi svi još rastemo i učimo. Uzmognem li se osloboditi potrebe „riješiti sve“ i umjesto toga vjerovati da će Bog kreativno iskoristiti što god ponudim, tada sam slobodnija u služenju svojim bližnjima.

Koristi se uz dopuštenje. Autorska prava Marina Berzins McCoy.
Prvi put objavljeno na IgnatianSpirituality.com
Prevela: S. V.
Fotografija: Nathan Dumlao

Prethodni članakObnavljanje zajedništva u Crkvi
Sljedeći članakTri jednostavne molitve za tvoj dan