- Svakodnevno moliti, da bih naučio vidjeti što Bog čini i što želi da ja činim.
- Bilježiti iskustva o molitvi: kako mi je uspjela meditacija ili kontemplacija; pronalazim li ono što je od pomoći ne samo meni nego i drugima.
- Napredovati po stalnom obraćenju: popravljajući ono ponašanje koje se pokazuje lošim i usvajajući ono koje vodi k dobru.
- Njegovati svoj odnos s Bogom, s drugima i sa samim sobom – ispitom savjesti.
- Jesti umjereno i postiti, da bih zadržao nadzor nad svojim strastima koji gubim pod utjecajem potrošačkog mentaliteta te da bih se pridružio Isusu u njegovu odricanju.
- Odlučivati se za magis: između dva dobra birati ono što više pomaže rastu u ljubavi.
- Slaviti Boga u misi, osobito nedjeljom, da bih uvijek bio u zajedništvu s Crkvom.
- Slaviti sakrament pomirenja, kako bih uočio da su moji grijesi štetili drugima, ali nisu uništili mene jer me Božja ljubav i praštanje uvijek spašavaju.
- Voditi duhovne razgovore (individualno ili u skupini) koji mi pomažu u razlučivanju i razvijaju u meni umijeće slušanja.
- Osigurati potporu zajednice (kao što je npr. Zajednica kršćanskoga života) bez koje bi jedva bilo moguće ustrajati na ignacijevskom putu, tj. uvijek birati magis.
- Davati milostinju i činiti dobra djela: dijeljenje vlastitog vremena, talenata i novca za Ignacija je služba.
- Neumorno pokušavati pomoći marginaliziranima, obespravljenima, otpisanima; prije djelovanja razmišljati kritički.
- Pripadati ignacijevskom krugu (“prijatelja u Gospodinu”), što počinje s osobnim iskustvom Božjega poziva i nastavlja se iskustvom duhovnih vježbi, da bih zajedno s drugima djelovao u službi Kristu.
The next question is not easy: How does one do Ignatian spirituality?, iz “Review of Ignatian spirituality”
