1. Svakodnevno moliti, da bih naučio vidjeti što Bog čini i što želi da ja činim.
  2. Bilježiti iskustva o molitvi: kako mi je uspjela meditacija ili kontemplacija; pronalazim li ono što je od pomoći ne samo meni nego i drugima.
  3. Napredovati po stalnom obraćenju: popravljajući ono ponašanje koje se pokazuje lošim i usvajajući ono koje vodi k dobru.
  4. Njegovati svoj odnos s Bogom, s drugima i sa samim sobom – ispitom savjesti.
  5. Jesti umjereno i postiti, da bih zadržao nadzor nad svojim strastima koji gubim pod utjecajem potrošačkog mentaliteta te da bih se pridružio Isusu u njegovu odricanju.
  6. Odlučivati se za magis: između dva dobra birati ono što više pomaže rastu u ljubavi.
  7. Slaviti Boga u misi, osobito nedjeljom, da bih uvijek bio u zajedništvu s Crkvom.
  8. Slaviti sakrament pomirenja, kako bih uočio da su moji grijesi štetili drugima, ali nisu uništili mene jer me Božja ljubav i praštanje uvijek spašavaju.
  9. Voditi duhovne razgovore (individualno ili u skupini) koji mi pomažu u razlučivanju i razvijaju u meni umijeće slušanja.
  10. Osigurati potporu zajednice (kao što je npr. Zajednica kršćanskoga života) bez koje bi jedva bilo moguće ustrajati na ignacijevskom putu, tj. uvijek birati magis.
  11. Davati milostinju i činiti dobra djela: dijeljenje vlastitog vremena, talenata i novca za Ignacija je služba.
  12. Neumorno pokušavati pomoći marginaliziranima, obespravljenima, otpisanima; prije djelovanja razmišljati kritički.
  13. Pripadati ignacijevskom krugu (“prijatelja u Gospodinu”), što počinje s osobnim iskustvom Božjega poziva i nastavlja se iskustvom duhovnih vježbi, da bih zajedno s drugima djelovao u službi Kristu.

The next question is not easy: How does one do ignatian spirituality?, iz “Review of Ignatian spirituality”