Ignacije je rođen u jako uzbudljivim vremenima. Kada je imao nekoliko mjeseci, Kolumbo je stigao u Ameriku, a njegovo obraćenje u Loyoli 1521. godine podudara se s prvim Magellanovim obilaskom oko svijeta. Bilo je i vrijeme Crkvene reformacije, koju je pokrenuo Martin Luther 1517. godine. 

Na početku je Ignacijevo obraćenje bilo motivirano pitanjima osobnog iskustva. Htio je otići na hodočašće u Jeruzalem da bi živio na mjestima po kojima je Isus hodao, prosio kako bi mogao jesti i zadovoljiti osnovne životne potrebe i provodio puno vremena u molitvi.

Ipak, plan je propao kada mu je odbijena dozvola za ostanak u Svetoj Zemlji. Vrativši se u Europu, spoznaje svoj pravi poziv – pomagati drugima. Ništa ga nije priječilo da to ostvari. U svojim ranim tridesetim godinama, započeo je svoje školovanje, zajedno s djecom, kako bi nakon toga mogao polaziti više studije. U vremenu velikog intelektualnog rasta u Europi, proveo je sedam godina na najboljem i najnaprednijem sveučilištu u Parizu. 

Tamo je okupio grupu mladića istomišljenika, koji su odlučili postati svećenici i posvetiti se pomaganju dušama. Odlučili su ostati zajedno kao službena grupa i tako je, s Papinim odobrenjem, rođen isusovački red. Ignacije je tada imao četrdeset i devet godina. 

Za vrijeme Ignacijevog života svijet se razvijao brzo i u različitim pravcima. Promjene su bile velike i čak, za starije generacije, nezamislive.

Ignacije je prepoznao da te novosti i promjene u sebi sadrže razne izazove i prilike.

Gospodinov vinograd, kako je volio nazivati svijet, bio je zaista velik, i tražio je isto tako velike duše. Iako je red bio u nastajanju, Ignacije nije oklijevao poslati isusovce na misije u Indiju, Japan, Etiopiju i Južnu Ameriku. 

Iskustvo njegove vlastite formacije vodilo ga je u stvaranju mreže fakulteta za mlade isusovce. Na tim fakultetima uskoro su počeli studirati i oni koji nisu bili isusovci. Iako to nije bio Ignacijev prvotni plan, uviđa da je obrazovanje jedno od najučinkovitijih načina za pomaganje dušama. Tijekom godina koje je proveo u Rimu kao general novoga reda, bio je uključen u rad s marginaliziranima i u pripremanje prihvatnih domova za žene koje su napustile prostituciju. Bio je uključen u rad cijele Družbe, pomagao ostalim isusovcima u njihovim dužnostima i pri tome uvijek odvajao vrijeme za posjećivanje bolesnih i poučavanje djece katekizmu. 

Ignacije, čovjek velikoga srca s velikim idealima, još uvijek me izaziva da pogledam svoje životne mogućnosti i pitam se u kojoj mjeri sam ja muškarac ili žena za druge. On primjećuje da se:

Ljubav sastoji od dijeljenja onoga što imaš i očituje se više u djelima nego u riječima. 

Paul Pace SJ
fotografija: Matteo Raw