Ne dugo nakon obraćenja, 1522. godine, Ignacije je sjeo moliti na obali rijeke Cardoner u blizini sela Manresa na sjeveru Španjolske. U svojoj Autobiografiji, on opisuje izvanredan prizor:
Sjeo je na trenutak okrenut licem prema rijeci – Cardoner – koja je tekla duboko. Dok je sjedio tamo, oči poimanja su se počele otvarati: iako nije vidio nikakav prizor, shvatio je i znao mnogo, duhovne stvari te pitanja vjere i nauka, to je bilo praćeno velikim prosvjetljenjem tako da mu se sve činilo novim. Bilo je to kao da je novi čovjek s novim razumom.
Ne znamo što se točno dogodilo. Ignacije je često govorio da je vizija bila od glavnog značaja, ali nije rekao zašto, ostavljajući tako na drugima da nagađaju. Zabilježeno je da, ubrzo nakon viđenja Ignacije napušta strogi post i oštre pokore, te je prigrlio uravnoteženiju duhovnost. Juan Polanco, njegov tajnik, je rekao kako je Viđenje na rijeci Cardoner vodilo direktno do njegove odluke da napiše Duhovne Vježbe. Mnogi Ignacijevi učenjaci misle da je viđenje temelj za “Kontemplacija kako da postignemo ljubav” na kraju Duhovnih Vježbi. Kontemplacija sigurno ima mistične prizvuke: predstavlja Boga, koji je prisutan u svim stvarima, koji se trudi preobraziti stvorenje, i koji obasipa sve stvorenje neprekidnim izljevima blagoslova i darova, kao što sunčeva svjetlost proizlazi iz sunca.
Ignacijevska tradicija smatra Cardoner viđenje kao prekretnicu u Ignacijevom životu i službi. To je podsjetnik da je Ignacije bio mistik kao i učeni intelektualac, i da je mnogo toga što je znao dolazilo direktno od Boga.
Jim Manney SJ, iz knjige “Ignatian Spirituality A to Z“
preuzeto s www.skac.hr
Fotografija: Photo by Matt Noble
