Za vrijeme godina provedenih u Rimu, Ignacije je mnogo vremena upotrijebio za sastavljanje isusovačkih Konstitucija, niza smjernica koje upravljaju isusovačkim životom – u zajednicama, u raznim poslovima koje izvodimo, kako da se odnosimo jedni prema drugima – gotovo o svakom segmentu naših života. Ignacije je na Konstitucijama radio sve do smrti i, kao što je slučaj s Duhovnim vježbama, stalno ih je popravljao. One su drugi izvor za razumijevanje njegove izrazite duhovnosti.

Svaki red ima nešto slično Konstitucijama. Obično se to zove “pravilo”, kao Pravilo svetog Benedikta koje ravna životom benediktinaca. Svako je pravilo prozor u temeljnu duhovnost ili u “karizmu” reda. Mnogo toga možete naučiti o benediktincima čitajući njihovo Pravilo. Puno toga možete naučiti o ignacijevskoj duhovnosti čitajući Konstitucije. (Tehnički, naše “pravilo” ujedno uključuje izvorne papinske dokumente koje su izdali papa Pavao III. i papa Julije III. koji su odobrili Družbu.)

Za isusovca, Duhovne vježbe su način kako da provodi svoj život, Konstitucije su način kako živjeti jedni s drugima. Vježbe se tiču vas i Boga; Konstitucije se, bar za isusovce, tiču vas, Boga i vaše subraće isusovaca.

U Konstitucije Ignacije je unio svoje ideje o načinu kako isusovci trebaju biti formirani, kako da žive jedni s drugima, kako zajedno mogu bolje raditi, koje poslove trebaju preuzeti, kako se poglavari moraju ponašati, kako se brinuti za bolesne i koje se ljude može primiti u red – ukratko rečeno, svaki aspekt isusovačkog života koji je mogao zamisliti. Tražeći smjernice, žarko je molio za svaku stvar prije negoli je to stavio na papir.

U procesu rada savjetovao se s nekima od prvih drugova o tome koji bi način bio najbolji. Tako su dakle Konstitucije plod njegova osobnog iskustva i molitve, kao i savjeta povjerljivih prijatelja. Tako one odražavaju eminentno razumnu duhovnost. André de Jaer, belgijski isusovac, kaže da one utjelovljuju “duhovni realizam, uvijek imajući na pameti što je konkretno i praktično”.

Evo jednog primjera te praktičnosti: dok Konstitucije određuju točna pravila za život u isusovačkoj zajednici, Ignacije prepoznaje potrebu da bude fleksibilan. Nakon duga opisa onoga što se traži za život u zajednici, dodaje klauzulu, znajući da nepredviđene situacije traže fleksibilnost. “Ako je nešto drugo korisnije za pojedinca,” piše o isusovcima koji studiraju poseban akademski predmet, “poglavar će razborito promotriti slučaj i može dopustiti izuzetak.” Fleksibilnost je pečat ovoga dokumenta.

Mnogo toga u Konstitucijama odnosi se na dnevni život reda. Ali u njima ćete također naći sugestije kako provoditi jednostavan život, donositi odluke, kako s drugima raditi za opće dobro i oslanjati se na prijatelje. One su dakle veliko sredstvo ne samo za isusovce, nego i za svakoga tko je zainteresiran za Ignacijev način postupanja.

James Martin SJ, iz knjige “Isusovački vodič za (gotovo) sve”
Fotografija: Chris Lawton