Mašta ima lošu reputaciju. U većini našeg društva, sanjarenje se smatra djetinjastim te se osoba s “glavom u oblacima” smatra nerealnom i nepraktičnom, ali upravo mogućnost pristupa mašti je ono što motivira duhovne vježbe i stvara prostor unutar “povlačenja” da bi vježbač promotrio kako će proživjeti svoje kršćansko poslanje.
Veliki dio Duhovnih vježbi je fokusiran na pomaganje osobi koja nastoji shvatiti što želi sa svojim životom (DV, 169 usp.). Ali što je s malim odlukama koje moramo donositi na dnevnoj bazi? Poput odluka kako ćemo provesti svoje slobodno vrijeme, kako ćemo trošiti novac, kako se svakodnevno odnosimo prema drugima i jesmo li voljni isprobati nove stvari ili upoznati nove skupne ljudi. Imaju li maštovite Duhovne vježbe reći nešto o ovome? Da! (DV, 189) Ali poveznica je teško uočljiva.
Kada u životu ne donosimo velike odluke možemo lako zaboraviti na to kako smo pozvani uključiti našu maštu na smislen način kroz male odluke. To je osobito istinito jer se proživljena iskustva našeg poziva u stvarnosti odvijaju na neočekivane načine. Na primjer, mogli ste dosegnuti točku u kojoj ste pronašli osjećaj ravnoteže i želite ga produbiti i integrirati u život…
Za mene je ovdje lako zapeti. Primjećujem kako prihvaćam stvari kao ugodne i samo nastavljam raditi što samo i radio. Ako sam iskren prema sebi, tu je uvijek taj poziv duboko u meni koji me potiče na dublji odnos s Bogom kroz nove putove koje još moram istražiti. Upravo u tom trenutku mašta ulazi u sliku. U biti, upadam u stagnaciju jer je moja mašta postala lijena: prestao sam maštati o tome što Bog ima u planu za mene. Prestao sam zamišljati kako sam pozvan da autentičnije pristupim kršćanskom životu. Izbjegavam zamišljati načine koji me izvlače iz zone sigurnosti.
Teško je – prirodno postoji aspekt nelagode kad zamišljamo nešto što bi moglo biti novo, čak i ako je to od Boga: Što ako završim u neugodnoj situaciji? Što ako je sada kako ja zamišljam da će biti? Što ako ne uspijem? Ipak, kada ta pitanja dolaze iz “zlog duha”, pozvani smo ih ostaviti po strani i vratiti se onome što smo zamislili. Ako uistinu vjerujemo da je naša mašta duhovni put, pozvani smo dopustiti Bogu da nam govori kroz to i vodi nas dublje u odnos. Moramo imati unutarnju slobodu i volju dozvoliti našoj mašti da bude velika poput Božjeg sna kojega ima za nas i za naš svijet – to ne bi trebalo biti ograničeno našim prekidima i strahovima. Pozvani smo zamisliti načine na koje bismo mogli iskrenije proživjeti svoj kršćanski poziv te kako bismo trebali pomoći u izgradnji Božje vladavine u svijetu kroz suosjećanje, ljubav, solidarnost sa zapostavljenom i osobnom autentičnošću.
Praksa:
Nakon što se usredotočite i uđete u molitveni način razmišljanja, zamislite da vas Krist poziva da napravite korak prema dubljem odnosu prema njemu. Kako to izgleda? Jeste li pozvani da promijenite način na koji provodite svoje slobodno vrijeme i trošite novac, da nađete novu zanimaciju i brinete za kolege ili kolegice, da se s ljubavlju približite članu obitelji s kojim niste u dobrim odnosima? Možda je odgovor na to pridruživanje grupi u vašoj crkvi ili vjerskoj zajednici ili čak pristup novom mjestu vodstva unutar te zajednice?
Zamislite kako se bavite tom aktivnošću. Kakav je osjećaj? Koje su to radosti koje se rađaju u vama? Osjećate li kao da Bog djeluje u vama dok se zamišljate tamo – osjećate li kao da je to od Boga?
Imajte tu sliku u mislima tijekom sljedećih nekoliko dana. Osjećate li svaki put iznova kao da je to iskustvo od Boga? Osjećate li se potaknuto da poduzmete nove korake kako biste svoju maštu pretvorili u stvarnost? Kako izgledaju? Na koji način biste mogli biti pozvani da u sljedeća 24 sata napravite prvi korak prema ostvarenju te slike?
Sada idi, uradi to!
Preuzeto s www.goodinallthings.com,
s engleskog prevela N.G.
Fotografija: Tsunami Green
