Razmišljam o tome kako mi kao kršćani razmišljamo o ljubavi. Ljubav je pojam koji je teško shvatiti ne samo zbog svog misterija negoli stoga što naša kultura i tradicija imaju puno za reći o toj temi. Znamo da je Bog ljubav. Možda znamo četiri grčke riječi za različite vrste ljubavi. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva. Ignacije je rekao da se ljubav pokazuje više djelima nego riječima. Ljubav je romantična. Crvena je i roza. A može označavati i da nam se nešto jako sviđa.
Ali kada vidimo što je Isus poučavao o ljubavi i primjere koje je dao, vidimo da nam ljubav jednostavno nema smisla. I nije imala smisla ni mnogima koji su kritizirali Isusa, pa čak ni njegovim sljedbenicima. Rekao je: „Ljubite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze! Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji vas ogovaraju.“ Molim? Nije u ljudskoj prirodi činiti takvo što! Jesti s grešnicima i kriminalcima? Dijeliti obrok s licemjerima? Mnogi od nas dobrih kršćana bi izbjegli činiti takve stvari. Kakav bi skandal nastao! Izazivam te da razmotriš kako možeš ljubiti nekoga tko je osuđen za zlostavljanje djece. Ili nekoga tko ti nikad nije pokazao nimalo poštovanja. Ili svoje vlastito dijete koje pobjegne i odrekne te se. Ne čini se da je u ljudskoj prirodi voljeti ove ljude koje treba radikalno ljubiti.
Radikalna moć ljubavi
Isus nam govori priču o rasipnom sinu koji u biti preuranjeno uzima nasljedstvo svog oca i bježi kako bi ga potratio. Praktički je rekao da ocu želi smrt. Nakon što mu je ponestalo novca i nakon što je počeo gladovati, „dolazi k sebi“ i vraća se kući. Čak i vježba što će reći ocu. „Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.“ Je li to iskreno pokajanje ili jednostavno plan preživljavanja kako bi opet mogao iskoristi svog oca? Ne znamo njegove prave motive. Ipak, kada ga otac ugleda u daljini, Sv. Pismo kaže da je „ganut“. Ne mržnjom. Ne ljutnjom. Ljubavlju. Naša reakcija mogla je biti ljutnja, dati dečku zahtjevan posao da „otplati“ ono što je rastrošio, zamjerati mu, izgubiti potpuno povjerenje i oduzeti bilo koje odgovornosti ili časti koje je imao. Ovaj otac naprotiv daje sinu dobru odjeću, organizira zabavu, dobro ga nahrani i na prst mu stavlja prsten autoriteta. To jednostavno nema smisla. Ali u tome je poanta. Isusovac Howard Gray je rekao:
Bog nema smisla ako se služimo kriterijima ovoga svijeta.
Ova priča dolazi u sklopu druge dvije prispodobe u Lukinom evanđelju u 15. poglavlju. Jedna od njih je o pastiru koji ostavlja svoje stado ovaca kako bi pronašao jednu izgubljenu. To nijednom pastiru ne bi imalo smisla. Onda imamo parabolu o ženi koja cijeli dan i noć po svojoj kući traži jednu izgubljenu kovanicu iako je imala drugi novac – i organizira zabavu kada ju pronađe. To nam se može činiti kao gubitak vremena. Ove metafore ljubavi nemaju smisla jer često postavljamo uvjete za našu ljubav. Imamo ustaljeni obrazac vraćati na tri „o“: ogorčenost, odmazdu i osvetu. Ne vjerujemo u snagu ljubavi.
No ljudi su vjerovali u Isusovu ljubav kada su mu prišli kako bi ih iscijelio i oprostio grijehe. Nakon što je bio raspet, Isus je i dalje ljubio i praštao. Isus je vjerovao Božjoj ljubavi. Onakva ljubav koju je imao otac rasipnog sina je bila ista ljubav koju je Isus pokazao kada su farizeji prigovarali da Isus grešnike tretira kao stare prijatelje (vidi Luka 15,1-3) ili kada je Isus poslao učenike same da propovijedaju o Kraljevstvu Božjem, unatoč njihovim manama ili bedastoćama. Isus je imao povjerenja u moć ljubavi.
Ovo nije slijepo povjerenje. Ali za one koji su doživjeli tu pouzdanost ljubavi, njezinu postojanost, prava ljubav je u konačnici ukorijenjena u povjerenju u Boga koji ljubi. Ona sve podnosi, kako kaže sv. Pavao. Ovakva ljubav ne podliježe nepovjerenju, skepticizmu, ispitivanju pouzdanosti, ili potrebu za samodokazivanjem. Bogu nije potreban nikakav dokaz kako bi nas ljubio. Kako je Pavao rekao, ljubav „se ne razdražuje, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini“ (1 Kor 13,5-6). Otac rasipnog sina se nije zadržavao na pogreškama svoga sina nego se radovao u istini njegovog povratka i istini svoje očinske ljubavi za svoga sina.
Četiri kvalitete ljubavi
Isusovac Antony de Mello je imenovao četiri kvalitete ljubavi. Prvo, ljubav ne diskriminira. Kako sunce jednako sjaji i kiša pada i dobrima i zlima, isto je tako ljubav pristupačna svima. De Mello kaže, „Promatrajte veličanstvenu promjenu koja vas obuzme kada prestanete gledati na ljude kao na dobre i zle, kao na svece i grešnike i kada ih počnete i vidjeti kao nesvjesne i neuke.“
Drugo, ljubav je dar koji nema cijene. Ljubav daje i ne traži ništa zauzvrat. Bog nam daje ljubav unatoč riziku da tu ljubav odbijemo. Drugim riječima, Bog nas voli bez obzira na to uzvratimo li mu ljubav. Bilo koje uzvraćanje ljubavi onome koji ljubi je naš odgovor na takav dar, ali ne postoji očekivanje toga odgovora.
Treće, ljubav je neopterećena samom sobom. De Mello kaže: „Ljubav toliko uživa ljubiti da je blaženo nesvjesna same sebe, kao kad je lampa zaokupljena svijetljenjem bez pomisli na to koristi li drugima ili ne.“ Ljubav je jednostavno način postojanja. Richard Rohr nam daje metaforu ovoga. „Zamisli dvoje starih ljudi koji se ljube“, on kaže, „kako tiho plešu na zvukove melodije klarineta i klavira iz 40-ih, sigurni i opušteni u rukama jedno drugoga, neopterećeni time gleda li ih itko. Ples je u potpunosti sam sebi svrha.“
Konačna kvaliteta ljubavi je njezina sloboda. Ljubav ostavlja osobu slobodnom, baš kako Božja ljubav za nas ne prisiljava na odgovor ljubavi. Drugim riječima, ljubav ne prisiljava niti manipulira. De Mello kaže: „Razmatraj neko vrijeme o svoj prisili i kontroli kojoj se predaješ od strane drugih kada toliko nervozno ispunjavaš njihova očekivanja od tebe kako bi mogao kupiti njihovu ljubav i odobravanje jer se bojiš da ćeš ih izgubiti.“ U prispodobi o rasipnom sinu otac slobodno bira preobilno ljubiti svog sina.
Ove četiri kvalitete, prema kriterijima ovoga svijeta, nemaju smisla. Ali one su način na koji Bog ljubi i način na koji smo pozvani ljubiti. Isus nije vidio ni jedan drugi put
Preuzeto s: www.godinallthings.com
Prevela i prilagodila: M.P.
Fotografija: Sabine Ojeil
