U filmu Guslač na krovu, Tevye, protagonist govori: “Neka Gospodin blagoslovi i čuva cara…dalje od nas!”. Ponekad mi tako, svjesno ili nesvjesno, gledamo na Boga i Njegovu volju za nas. To mora da je dobra stvar, ali nisam baš siguran želim li znati koja je, još manje pokušati ju iskusiti – može me poljuljati, to za mene može značiti neku veliku žrtvu koja će me na kraju uništiti.

Mi ponekad mislimo o Božjoj volji da je neka vrsta zapečaćenih naredbi, omotnica koja će se otvoriti u nekom trenutku našeg života, s detaljnim uputama za svaki korak. Zavidimo Gospi ili svetom Pavlu koji su primali poruke direktno s neba koje su ih upućivale što bi točno trebali napraviti! Pa ipak, čini se da zaboravljamo da su se i oni svakodnevno trsili otkriti kako njihovo, od Boga dano poslanje, izgleda u svakodnevici. 

Mudar čovjek jednom je rekao “Božja volja si ti!”. Kako istinito, kada razmislim da je Bog onaj koji me stvorio ovakvim. Kada me gleda On je zadovoljan s onim što On vidi jer On vidi svoju sliku i priliku, svog posvojenog sina ili kćer.

On je taj koji je posadio sjeme čežnje duboko u moje srce i tu je mjesto gdje trebam gledati kako bih otkrio što On želi od mene.

Više od izvršavanja naredbi, traženje i izvršavanje Božje volje postaje plod mog osobnog odnosa s Bogom, dok zajedno otkrivamo što je najbolje za mene.

Nakon mnogo godina traženja Gospodina izvan sebe, sveti Augustin je uzviknuo: “Bože, tražio sam Te izvan sebe, ali sam Te napokon pronašao u mojim najintimnijim dubinama, u mojoj najintimnijoj intimi.” 

Što zaista želim u životu? Što je ono što me pozitivno uzdrma iznutra? U čemu sam dobar? Kako zamišljam sebe sretnog i ispunjenog? Zasigurno Bog, moj stvoritelj, želi za mene da povrh svega budem autentičan, da ostvarim svoje potencijale do punine.

Očito, ono što se nalazi izvan mene pomaže bolje razumjeti što Bog želi od mene: jasne i specifične okolnosti unutar moje obitelji, moje zemlje, svijeta, usmjeruju prema Božjoj volji za mene.

Mnogo ovisi o tome kako gledam na Boga, i kakvu sliku Njega nosim u srcu i kostima.

Božja riječ:

“Jer Ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
Pogledaj, ne idem li putem pogubnim,
i povedi me putem vječnim!” Psalam 139.
“Odvrati moje oči, da ne gledaju ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!
Ispuni svom sluzi obećanje koji si onima dao što Te se boje.” Psalam 119. 

Pitanja:

Jesi li suglasan da si Božja volja ti?
– Osjećaš li da je tvoj život trenutno blizu onoga što Bog želi od tebe?
– Želiš li jasnije znati što Bog želi od tebe?
– U kojem omjeru doživljavaš ovo kao blagoslov? Ili prijetnju?

Poveznica – Ako ti tražiš Boga, Bog će tebe pronaći

Ja zapravo vjerujem da “ako tražiš Boga, Bog će tebe pronaći”. Sveti Ignacije Lojolski ili sv. Majka Tereza bi također, vjerovali da čak i dok mi tražimo, i čak kada se većinom osjećamo izgubljenima, Bog nekako pronalazi nas, neovisno o tome kako mi to osjećamo. Ignacije je vjerovao (kao i ja) kada usmjerimo sebe prema nekoj značajnoj svrsi koja nadilazi naše oskudne snage, mi tada zakoračimo u izvore smisla, snage, mira i hrabrosti koja premašuje nas. Uviđamo, u trenutku milosti, da smo pozvani na jednu veću svrhu, da to ne možemo sami učiniti, ali i da to ne moramo učiniti sami. Zato nas Ignacije potiče, uzastopno u svojim Duhovnim vježbama, da se obraćamo Isusu “na način kako se prijatelji razgovaraju jedan s drugim.” – Izvadak iz Heroic Leadership autora Chrisa Lowneyja.

Autor: Paul Pace SJ
Prijevod: ignacije.hr
Preuzeto s: www.jesuitreflections.wordpress.com
Fotografija: Gerrit Vermeulen

Prethodni članakIgnacije, čovjek Crkve
Sljedeći članakSvi smo jedno, braća i sestre, ne gospodari