Ja ti donosim smijeh na napuklim usnama
Dug sam prešao put da ga dijelimo napola
Pa se spuštam na pod kraj tvojega jastuka
A ti mi želju pokaži
Da ustat ćeš ko nekada

Samo ozdravi mi ti
To je sve što sam od neba tražio
I svaki korak tvoj što ga napraviš
Ja bih usnama nagradio
Samo ozdravi mi ti
To je sve što sam od neba tražio
I svaki osmijeh tvoj što mi pokloniš
Kao zastavu bih razvio
Samo ozdravi mi ti

Ja ti donosim smijeh na napuklim usnama
Da te zagrnem s njim u prohladnim noćima
Pa se spuštam na pod kraj tvojega jastuka
A ti mi želju pokaži
Da ustat ćeš ko nekada

Ja ću čekati na tebe
Kada ustaneš i kada kreneš
Želim vidjeti tvoj smijeh
I želim da se ponosim sa tobom
I želim se pomoliti sa tobom
Kad prepoznaš pobjedu u sebi
I pobjedu u meni
I kada ozdraviš mi ti.

Poslušat ću jednom ili dva puta pjesmu čitajući ili pjevajući gore navedene stihove:

Milost za koju mogu moliti: da svojim srcem i svojim rukama mogu živjeti Kristovu službu ozdravljanja.

1. Lice

Osmijeh. Što dajem osobama za koje se brinem? Što one mogu iščitati s moga lica? Znam li autentično podijeliti s njima ono što osjećam i što živim? Kako se Život očituje u mom pristupu tim osobama? Znam li pobuditi u tim osobama želju za Životom, za ozdravljenjem duha, ozdravljenjem tijela? Znam li svojim osmijehom, svojom riječju, poput Krista nakon Uskrsa, tješiti osobe kojima je utjeha potrebna, biti nositeljica nade onih koji su nadu izgubili?

2. Dodir

Puno osoba mi dopušta da ih dotaknem. Da uđem u prostor njihove intime. Da postanem dio njihova života. U kojoj mjeri sam toga svjesna? Znam li to cijeniti? Kako im to pokazujem?

Trudim li se preko svojih ruku, svojim dodirom prenijeti tim osobama Kristovu nježnost? Kristovo suosjećanje za sve one bolesne koje je susretao i koje je liječio? Kako se Kristova ljubav očituje u mom načinu doticanja tuđeg tijela? Što bih željela promijeniti u tome? Za koju milost želim moliti s tim u vezi?

3. Nas troje

U kojoj mjeri prepoznajem Krista u osobi za koju se brinem? Što mi ona objavljuje o mom Bogu? Što preko nje otkrivam novo o Njemu? O meni samoj? Na što me Bog poziva preko te osobe?

Na koji način su osobe kojima pomažem prisutne u mojoj molitvi? Kako izražavam Bogu pjesmu svog života i svoje službe: “samo ozdravi mi ti…”? Kako se očituje moja želja, čežnja, strast… za dobrom, zdravljem, utjehom, radošću, životom…?

Što pri kraju ove molitve imam reći Gospodinu? Za što ga moliti? Na čemu mu zahvaliti? Koji strah ili koju nadu mu povjeriti?

Tvrtko Barun SJ
Fotografija: Jackson David

Prethodni članakMeditacija: Sveci svakodnevice
Sljedeći članakAgere contra