Jedna od većih pomoći za našu molitvu jest mjesto koje nas potiče na molitvu. Prije sam govorio o mjestima na kojima ima dobrih vibracija. Pustivši to na stranu, vjerojatno ste zapazili kako je divan izlazak ili zalazak Sunca povoljno utjecao na vašu sabranost ili molitvu. Ili trepet zvijezda u noći kada na tamnom nebu jasno sjaje. Ili Mjesečeva svjetlost koja se jasno probija kroz drveće.
Bliži dodir s prirodom mnogima pomaže u molitvi – a pomaže im obilno. Naravno, ljudi nekim stvarima daju prednost: morska obala sa šumom valova koji se razbijaju o pijesak, rijeka koja mirno teče, tišina i ljepota koja okružuje jezero, mir na vrhu planine…

Je li vam ikada palo na pamet da Isus, veliki učitelj molitve, nije štedio truda da se popne na brdo da bi molio? Kao svi veliki kontemplativci i on je bio svjestan da mjesto na kojem molimo utječe na kakvoću naše molitve.

Na žalost, većina od nas živi u takvoj sredini koja nas je odvojila od prirode i mjesta koja smo prisiljeni izabrati za molitvu, jao i pomagaj, jednolična su i malo poticajna da duh svoj dignemo k Bogu. To je razlog više da rado i s ljubavlju provodimo vrijeme u molitvi na onim mjestima koja nam u tome pomažu, kad god nam se pruži prilika. Uzmite vremena da promatrate i upijate u sebe ozračje zvjezdane noći ili noć obasjanu mjesečinom, ili morsku obalu, ili vrh planine, ili pak što drugo. Sve to možete nositi sa sobom u svojem srcu i makar zemljopisno bili daleko od tih mjesta, imat ćete ih živo urezane u svoje pamćenje i u mašti ćete se moći vratiti k njima.
Sada pokušajte ovo:

Nakon što ste neko vrijeme upotrijebili da se smirite, povucite se u mašti na mjesto koje će biti poticajno za vašu molitvu: morski žal, riječna obala, vrh planine, tiha crkva, terasa s koje se vidi zvjezdano nebo, vrt koji se kupa u Mjesečevom svjetlu…
Predočite si to mjesto što je moguće življe… Sve boje… Čujte sve zvukove (valove, vjetar u drveću, noćne kukce…).
Sada dignite svoje srce Bogu i nešto mu recite.

Oni koji poznaju Duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog podsjetit će se na ono što se općenito naziva predodžba mjesta. Ignacije preporučuje da si predočimo mjesto na kojem se zbio događaj o kojemu kanimo promatrati. Ono o čemu on u izvornom španjolskom tekstu govori nije predodžba mjesta, nego “composition“, gledanje mjesta. Drugim riječima, nije mjesto koje vi stvarate, nego se vi sabirete dok ga u mašti gledate. Ako ste uspješno obavili gore spomenutu vježbu, točno ćete znati o čemu Ignacije govori.

I u vašem srcu bit će kutak mira, kamo se uvijek možete povući kada vam je potreban mir i samoća, čak i tada kad ste na tržnici ili u krcatom vlaku.

Anthony de Mello SJ, iz knjige Put k Bogu

Fotografija: Warren Wong