Kako nas je sv. Ignacije naučio “tražiti i nalaziti Boga u svemu”, tako mi i tebe pozivamo da susretneš Boga u izradi kruha.
Duboko udahnem, opustim se i prisjetim da sam u Božjoj prisutnosti. Čitamo recept zajedno.
Po završetku gledam dan i gdje smo bili zajedno dosad. Gledam što sam sve dobra dobio i u kojim dobrima sudjelovao. Zahvaljujem Bogu za njih.
Pripremit ću sastojke i gledat ću ih na stolu: brašno, sol, kvasac, vodu, sjemenke…. gledat ću ih kao slike svega što je u mome životu bljutavo, slano, bolno, osvježavajuće, životno i plodno.
Zamolit ću za milost da budem posve prisutan u tom miješanju svih sastojaka, u umješavanju tijesta. Neka mi Gospodin mijesi i omekša srce dok ja zamijesim i izradim tijesto.
Kada dođe vrijeme da ostavim tijesto da se diže osvrnut ću se na to kako sam radio kruh. Gledat ću kako je iz tih raznolikih sastojaka nastalo nešto novo, ujedinjeno i hranjivo.
Molim Boga da mi pokaže kako se to događa u mome životu… Što želi objediniti? Što omekšati? Što umijesiti? Čemu dati svrhe i novosti života u Njemu?
Pitam se što je brašno moga života – što to mene hrani? A što je bljutavo? Što pokvarljivo? Gdje sam potreban soli?
Promišljat ću što je sol mojeg života? Što me čuva da se ne iskvarim? Što to daje okus mojem življenju? Ima li područja moga života koje je preslano? Teško za kušati? U kojem već pomalo umirem od žeđi za Božjom ljubavlju? Gdje to ja trebam pravu mjeru…
A gdje čekam? I kako mi je čekati? Što li je trenutno kvasac? Zamolit ću ga za vjeru da ono što je umijesio u mojim ranim danima i sada raste iako možda ne vidim. Gledat ću po čemu Bog u mome životu djeluje kao kvasac? Ispričat ću se za sve trenutke malodušnosti kada mi se činilo da moj kruh života ne raste i ne kvasa…
Kada završim sa osvrtom uzimam ono što sam naučio o sebi i predajem to u Božje ruke koje su pune prihvaćanja i razumijevanja. Donosim mu ono što osjećam kao svoju najveću potrebu u ovom trenutku. Govorim mu kao prijatelju koji uživa u mom društvu, koji me razumije i voli. Govorim mu o onome čega me strah, čemu se nadam i radujem. Molim za milost da budem otvoren za život i ljubav. I da se dadnem hraniti i biti hranom mnogima.
Kada miris svježe pečenog kruha ispuni kuhinju dopuštam da se moj duh ispuni zahvalnošću i hvalom za Boga i sve stvari u mom životu. Zahvaljujem se na daru kruha i daru života.
Zahvaljujem Mu što se daje tako jednostavno, u kruhu, u hostiji….
I pitam ga kako mogu uzvratiti tu ljubav? U čemu se mogu skrušiti da budem poput kruha preda mnom – mekan, topao i hranjiv?
Molim ga da mi pokaže one oko mene koji su gladni… kojima me želi razlomiti i dati.
I molim ga za milost raspoloživosti i velikodušnosti.
Da budem kao Kruh.
Zajedno s Njim molim Očenaš.
preuzeto s www.skac.hr
