Kraj pisma često ništa ne kaže, a i puno govori: »uz prijateljski pozdrav«, »s poštovanjem«, »tvrtka se zahvaljuje«, »sve najbolje«, »s ljubavlju«, »uz Božji blagoslov i srdačne želje«… Najučestaliji završetak pisma koji puno govori, a kojeg Ignacije koristi, jest želja da se uvijek može sve više prepoznavati i ispuniti Božju volju: »Završavam moleći Sveto Trojstvo u svojoj beskrajnoj dobroti za obilnu milost da Njegovu svetu volju uvijek možemo pravo spoznati i potpuno ispuniti.«
Poznati pisac biografija svetaca Walter Nigg piše u svojoj knjizi Tajna redovnika o Ignaciju:
Središnji problem njegova života bio je prepoznati Božju volju … Uvijek se radilo o tome da istraži Božju volju. Bez popuštanja kruži on samo oko tog cilja i oko čega drugog, kao oko ognjišta. Otuda je i dolazila zadivljujuća promjena u načinu njegova života. Bez promatranja ovoga napora ostao bi daljnji Ignacijev život nerazumljiva zagonetka. Prije svega pozornost treba usmjeriti na to kako Ignacije nikad nije želio nešto raditi iz samovolje, dakle nikad nije htio raditi ono što mu se baš sada sviđa; on se neprestano trudi istražiti što Bog od njega hoće u ovoj situaciji… Njegovo neprekidno moljenje za objavu Božje volje mami ga da ga se slijedi i čovjek bi se brzo uključio u to traženje. Poticajnije zvonjenje ne može se ni zamisliti. Toga čovjeka treba prisluškivati u njegovom mirnu traženju Božje volje ako se želi spoznati njegovo srce.«
U traženju Božje volje ujedinjuju se cijeli Ignacijev život i duhovnost: Boga tražiti i nalaziti u svemu, razlučivanje duhova, izbor, poslušnost, služba, poslanje, revnost duša… sve ove riječi kruže oko jednog središta, tražiti Božju volju.
»Što trebam činiti?« veliko je pitanje koje Ignacija vodi kroz Europu, u Jeruzalem, u bolnice, na sveučilišta, papi, prema osnivanju reda i uređenju institucija u službi ljubavi prema bližnjima.
Što pokazuje Ignacijevo traženje Božje volje?
Bog ne želi ovo i ono, nego »mene samoga«. Bog hoće čovjeka, On ga stvara, On ga ljubi. Sam je čovjek »prva volja Božja«.
Cijeli čovjekov život odgovor je na Božji poziv. “Uzmi o Gospodine, cijelu moju slobodu…, mene samoga”; glasi Ignacijev odgovor.
Čovjek može živjeti od ove Božje volje, kako kaže Isus: “Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao.” (Iv 4,34)
Božja se volja može pronaći uz pomoć zrake unutarnje radosti, utjehe. U tome je životna sreća. “Blago utrobi koja te je nosila i prsima koja si sisao”, povikala je žena vidjevši Isusa. Zatim On kao izvor blaženstva navodi: “Većma blago onima koji slušaju Božju riječ i drže je. “(Lk 11,27-28).
Božja volja osniva zajednicu. “Eno ti vani majke i braće”, stoji u jednoj biblijskoj sceni. Isusov odgovor: “Tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka”. (Mk 3,34-35).
Može doći do skrupulozne, nerješive potrage za Božjom voljom. Ignacije ju je osjetio na način koji ga je doveo na rub očaja.
Čovjek ne može dobiti sigurnu potvrdu o Božjoj volji. Svaki korak znači iznova se povjeriti Duhu Božjemu. Gotovo se može reći da se put svakoga čovjeka sastoji od samih stranputica. Ignaciju nisu pomogle samo topovske kugle u Pamploni, izgon iz Jeruzalema, različiti plašljivi pokušaji da dobije suputnike itd., nego svakodnevna nova »igra« traženja i pronalaženja i traženja…
Možda je želja za prepoznavanjem i ispunjenjem Božje volje najljepše izražena u jednome pismu koje Ignacije piše svojemu “najvrednijem Bratu u Gospodinu”, Franji Ksaverskom:
Onaj koji je vječni život svima koji žive u istini, neka nam da svoje milosti u potpunosti da možemo Njegovu svetu volju uvijek pravo spoznati i potpuno ispuniti! Potpuno Vaš, zauvijek u našem Gospodinu. Ignacije.
Willi Lambert SJ, iz knjige Tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima
Fotografija: NeONBRAND
