Nedavno sam razmatrao o tome kako se tema Božje pravde uklapa u Duhovne vježbe. Naše tradicionalno shvaćanje pravde jest da netko dobije ono što zaslužuje. Međutim, kod Božje pravde se zapravo radi o čežnji da budemo cjeloviti, utemeljeni u ljubavi i suosjećanju.

Sveti Ignacije je bio kastiljanski vojnik, dio pravosudnog sustava koji se temeljio na borbama, zarobljavanju i osveti. Nakon što su Kastiljci zarobili i okupirali zemlju Navare, građani su ih pokušali protjerati i u bitci su okupirali dvorac Ignacijeve obitelji. Ignacije u svojoj autobiografiji govori kako je razmatrao ideju da se osveti putniku koji je govorio loše o Bogorodici. Ignacijevo shvaćanje pravde se jako razlikovalo od Božje pravde.

Transformacija Ignacijevog razumijevanja pravde se javlja u Prvom tjednu Duhovnih vježbi, kada vježbenik provede neko vrijeme razmatrajući svoj vlastiti grijeh. Nakon što osjeća odbojnost prema sebi zbog vlastitog grijeha, vježbenik otkriva da je Bog ostao vjeran i pun ljubavi, a da sveci i dalje mole za njega ili nju.

Drugi tjedan uz to otvara razmatranje o društvenom grijehu. Svjedočimo kako je Isus otkrio stvarnost strukturnog zla i korumpiranog sustava pravde u svoje vrijeme. Isusova pravda sastoji se od pozivanja ljudi poput farizeja ili bludnica većoj cjelovitosti. Njegova pravda se ne bavi osuđivanjem, nego suosjećajnom ljubavlju.

U trećem tjednu Vježbi, Božja pravda se odigrava na križu, ne osuđujući svijet za njegov grijeh nego ga preuzimajući na sebe. Na križu Krist oprašta svojim ubojicama. To je vrsta pravde koja je strana ljudskoj prirodi.

Konačno, četvrti tjedan otkriva Božju pravdu kroz dar ljubavi koja se na nas proljeva, donoseći nam iscjeljenje i cjelovitost. Vježbe opisuju kako „sva dobra i svi darovi dolaze odozgo; tako, na primjer, moja ograničena moć dolazi od one najviše i neizmjerne ondje gore; tako i pravda i dobrota, pobožnost, milosrđe itd., kao što od sunca dolaze zrake, iz izvora vode itd.“ (DV 237) Kako živimo Božju pravdu u svojim životima? Možemo učiti od Duhovnih vježbi i Isusovog primjera. Bog ostaje vjeran, oprašta, zove sve na veću svetost, nikada ne osuđuje te izlijeva ljubav i milosrđe. Umjesto osvećivanja ili pokušaja da osiguramo savršenu pravednost, možemo svemu pristupati (uključujući samima sebi) suosjećajno i sa željom da sve učinimo cijelim. To je prava pravda.

Andy Otto
Korišteno s dozvolom. Autorska prava: Andy Otto.
Prvi put objavljeno na IgnatianSpirituality.com, Justice in the Spiritual Exercises.
S engleskog prevela M.P.

Fotografija: Annie Spratt

Prethodni članakIgnacije i zvijezde
Sljedeći članakPronađi tragove Njegove ljubavi