Ljudska bića pokreće kompleksni skup motiva, kako u svakodnevnim stvarima, tako i u velikim životnim odlukama. Što pokreće mladu ženu da postane liječnica ili mladog muškarca da postane inženjer? Puno je faktora koji utječu na taj izbor: uspjeh, altruizam, interes. Ili što pokreće ženu koja je godinama pušila cigarete da prestane ili pretilog čovjeka da smršavi? Ponovno, puno čimbenika utječe na takve odluke: strah od smrti, želja za zdravljem, zabrinutost za obitelj. Svi oni međudjeluju na takav način da naposljetku potaknu osobu na djelovanje. Učitelj Ignacije je naučio istovremeno promatrati kompleksan skup motiva – slike, ideje, privlačnosti, odbojnosti – kao „duhove“. 

Svatko od nas može imenovati puno duhova. Postoji školski duh, u kojem svi zajedno navijaju za nogometnu momčad. Postoji duh straha, koji može deprimirati cijeli grad, i duh ushićenja, koji može cijeli narod ispuniti nadom. Ali duhovi nisu samo svjetovni. Kada se kanonizira novi svetac, vjersko ushićenje ispunja Trg sv. Petra. Duh molitve potiče ljude da se povuku u osamu. Kršćane koji su pritisnuti ateističkom tiranijom duh potiče da ostanu vjerni. 

Utjeha i suhoća

Učitelj Ignacije je zapisao kako ovi intezivni i kompleksni motivi i energije imaju dva oblika, koje je prepoznao kao duhovnu utjehu i suhoću. Otkrio je da i utjeha i suhoća mogu čovjeka približiti Bogu ili udaljiti od Boga. Potom je zapisao kako ponekad utjeha dolazi od dobrog duha, a ponekad od zlog duha. Isto je rekao i o suhoći.

Ignacijevska duhovnost primjenjuje ova pravila kod tumačenja procesa donošenja velikih odluka, kao i kod svakodnevnih iskustava. Pokreti duhova, očito, sadrže kompleksni set varijabli: utjehu i suhoću, dobre i zle duhove, približavanje i udaljavanje od Boga…

Kako duhovi djeluju

Neke od osnovnih načina djelovanja je lako razumjeti. Na primjer, kako se može i pretpostaviti, dobar duh obično donosi ljubav, radost, mir i slične poticaje; za zlog duha je karakteristično da donosi zbunjenost, sumnju, gađenje i slično. Još jedan način na koji duhovi djeluju jest: kada vodimo ozbiljno grešan život, dobar duh nam daje suhoću kako bismo preokrenuli svoj život na bolje; zao duh nam tada daje osjećaj zadovoljstva kako bismo nastavili griješiti. Još jedan način djelovanja duhova je onaj suprotan prethodno opisanom: kada ozbiljno služimo Bogu, duhovi zamijene uloge. Zao duh nas tada obavija suhoćom, dok nas dobar duh ispunja povjerenjem i ljubavlju prema Bogu. Posljednji lako razumljiv način djelovanja je taj da je duh koji djeluje u svjetlu i otvorenosti dobar, dok je duh koji je obavijen tamom i obmanom zao. 

Kako se odnositi prema osjećajima?

Neka od osnovnih načina ophođenja prema osjećajima je lako shvatiti. Kada smo donijeli dobru odluku da bolje služimo Bogu i nakon nekog vremena od odluke osjećamo suhoću, ne bismo trebali mijenjati odluku; malo je vjerojatno da je ta suhoća djelovanje dobrog duha. Kada se osjećamo slomljeno, dobro je više moliti i više činiti dobra djela. Kada, bez upozorenja ili pripreme, osjetimo utjehu u obliku ljubavi prema Bogu iznad svih stvorenja, možemo vjerovati da je to dobar duh (osobito ako nam dođu i suze). Ali kada tijekom razmišljanja ili molitve postajemo utješeni ili osjećamo suhoću, te pokrete treba provjeriti. Oni mogu doći i od dobrog i od zlog duha, kao što smo vidjeli u prethodnom odlomku. 

Postoji još mnogo toga u ignacijevskom razlučivanju, i stvari su još mnogo kompleksnije. Ipak, to nije samo ljudska vještina: “A mi nismo primili duha ovog svijeta, nego Duha koji je od Boga, da bismo mogli upoznati ono što nam je od Boga darovano.” (1 Kor 2,12) Ozbiljni učenici cijene ovaj dar i dobro ga koriste. 

Ulomak iz “Birati s Kristom”, autor Joseph A. Tetlow, SJ.
Korišteno s dozvolom. Autorska prava: Joseph A. Tetlow, SJ.
Prvi put objavljeno na IgnatianSpirituality.com, Discernment in a Nutshell
Prevela J.Š.
Fotografija: Luiza Sayfullina 

Prethodni članakPotreba zaustavljanja
Sljedeći članakPrimi Gospodine, radikalna molitva