Na 35. Generalnoj kongregaciji, vrhovnom tijelu Družbe Isusove, isusovci su se u 3. dekretu dotakli raznih izazova za poslanje do krajnjih granica. Kao jedan od odgovora na Božje pozive Družbi danas, isusovci ističu važnost “pomirenja sa stvorenjem”.

Sljedeći direktivu 34. Generalne kongregacije, pater Peter-Hans Kolvenbach pokrenuo je proučavanje i pozvao sve “isusovce i one koji sudjeluju s nama u našem poslanju da pokazuju djelotvorniju ekološku solidarnost u našem duhovnom, zajedničkom i apostolskom životu”. Ovaj nas poziv potiče da se dignemo iznad sumnji i nezainteresiranosti da preuzmemo odgovornost za svoj dom, za zemlju.

Briga za okoliš utječe na kakvoću naših odnosa s Bogom, s drugim ljudskim bićima i sa samim stvorenjem. Ona dira samu srž naše vjere i ljubavi za Boga, “od kojega  dolazimo i prema kojemu putujemo”. Možemo reći da nas sveti Ignacije uči o brizi za okoliš u Načelu i Temelju kad govori o stvorenju koje je dobro, kao i u razmatranju Kako postići ljubav kada opisuje kako je Bog aktivno prisutan u stvorenju.

Težnja za pristupom i iskorištavanjem energetskih rezervi i drugih prirodnih bogatstava veoma brzo umnaža štetu za zemlju, zrak, vodu i sav okoliš i to dotle da je i naš planet ugrožen. Otrovana voda, zagađeni zrak, masivno iskrčivanje šuma, odlaganje atomskog i toksičkog otpada prouzrokuju smrt i velike patnje siromašnih. Mnoge su siromašne zajednice raseljene, a najugroženiji su domorodački narodi.

U brizi da odgovorimo pozivu za uspostavljanjem pravog odnosa sa stvorenjem,  iznova nas pokreće povik onih koji trpe posljedice od uništenja okoliša, mnogi primljeni postulati, nedavno učenje Svetog Oca i mnogih biskupskih konferencija o tom pitanju.

Ova Kongregacija potiče sve isusovce i sve one koji su angažirani u istom  poslanju, napose sveučilišta i centre za istraživanja, da unaprjeđuju studije i praksu usmjerujući se na uzroke siromaštva i na pitanje kako unaprijediti okoliš. Trebamo pronaći načine, s jedne strane iz našeg iskustva rada s izbjeglicama i raseljenim osobama i, s druge strane, od ljudi koje rade na zaštiti okoliša, kako doći do interakcije s tim institucijama da bi istraživanje i zalaganje praktično bilo djelotvorno za društvo i okoliš. Zalaganje i istraživanje imaju služiti siromašnima i onima koji rade na zaštiti okoliša. To bi imalo baciti novo svjetlo na poziv Svetog Oca da cijena treba biti pravedno podijeljena “uzevši u obzir različite razine razvoja”.

U svojim propovijedima, poučavanju i davanju duhovnih vježbi trebamo pozivati sve ljudi da dublje cijene naš savez sa stvorenjem kao ono što je  ključno za pravi odnos s Bogom i jedni s drugima, i da prema tome djeluju sukladno s pojmovima  političke odgovornosti, zaposlenja, obiteljskog života i osobnog načina života.