Ignacijevski pojmovi utjehe i suhoće se vrlo lako krivo shvate. Ignacije nam predstavlja ove pojmove kao sredstva za razlučivanje duhova, Božjih pokreta u vlastitom životu. Često koristimo te pojmove previše pojednostavljeno, primjenjujući ih jednostavno na uspone i padove u našem danu ili na trenutke radosti i tuge. Iako su usponi i padovi ili radosti i tuge sastavni dijelovi našeg dana i trebamo im posvetiti pozornost, utjeha i suhoća u ignacijevskom smislu su prilično različiti od toga i puno su istančaniji.
Ignacije definira utjehu:
kao kad se u duši pojavi neki unutarnji pokret uslijed kojeg ona usplamti ljubavlju prema Stvoritelju i svome Gospodinu
On definira suhoću kao oprečnu utjesi – kada je duša zamračena i uzburkana
bez nade, bez ljubavi gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom i žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svog Gospodina.
Ono što je važno napomenuti jest da su utjeha i suhoća povezane s odnosom koji pojedina osoba ima s Bogom. Postoji duhovno usmjerenje. Na kraju jedne isusovačke radio emisije domaćini svaki put imaju dio u kojem govore o svojim „utjehama i suhoćama” proteklog tjedna. Ono što podijele zasigurno ima neki značaj u njihovim životima, ali nije uvijek povezano s njihovim odnosom s Bogom ili njihovom svrhom u Bogu; ponekad se radi samo o trenucima radosti i tuge. To je samo po sebi potpuno u redu, ali to nije ona utjeha i suhoća o kojoj je Ignacije govorio.
William Barry SJ govori kako je utjeha „duhovna stvarnost usko povezana s vjerom u Božju ljubav”. On se poziva na događaj iz Ignacijeve autobiografije u kojem je Ignacije doživio trenutak utjehe dok je gledao zvijezde. „Ovo divljenje se razlikuje od onog profesionalnog divljenja i čuđenja jednog astronoma”, piše Barry. Taj trenutak je usmjerio cijelo Ignacijevo biće prema ljubavi i služenju Bogu. „Čineći tako, osjetio je u sebi snažnu potrebu služiti Našem Gospodinu”, piše Ignacije o sebi u Autobiografiji.
Gledanje kroz objektiv Načela i temelja
Ključna poveznica s Načelom i temeljem tada je naša svrha postojanja: voljeti i služiti Bogu dijeleći sa svijetom Njegovu ljubav koja preobražava. Sve – apsolutno sve – u ignacijevskom pogledu na svijet bi trebalo biti usmjereno prema tome: naš odnos prema stvorenom, naši međuljudski odnosi, naše odluke i djela. Načelo i temelj je objektiv kroz koji gledamo sve. Kada ovo ispravno shvatimo, možemo reći da smo u utjesi onda kada je sve usmjereno na našu svrhu – da volimo Boga i bližnjega. Suhoća je onda, s druge strane, stanje u kojem postoji određena nesigurnost i nedostatak svijesti o tome kako u život i životne okolnosti uklopiti kontekst Načela i temelja. Suhoća može biti svjesno i podsvjesno odupiranje ljubavi Božjoj i tome da ljubim Boga. To nije samo osjećaj negativnosti ili osjećati se loše, iako i to može biti simptom. Ostali simptomi mogu biti suhoća u molitvi, nedostatak želje za odlaskom u crkvu i osjećaj udaljenosti od Boga. Simptomi utjehe mogu uključivati radost, sreću, ljubav, mir ili ushićenje, ali mogu uključivati i suze i tugu ukoliko se tako krećemo prema Bogu. Kevin O’Brien, SJ piše:
Ponekad iskustva tuge, samoće ili nemira vode prema dubljem obraćenju i dubljoj bliskosti s Bogom i bližnjima. Vremena ljudske patnje mogu biti vremena milosti.
Da se izrazimo malo klasičnije, suhoća usmjerava prema „zemaljskim” stvarima, a utjeha usmjerava prema „nebeskim” stvarima.
Prirodni tijek
Promotrite mnoge dijelove vašeg života koji su svjesno usmjereni na ljubav prema Bogu i bližnjemu: volontiranje, roditeljstvo, duhovno štivo, odlazak u crkvu, svakodnevna molitva ili duhovni razgovori s dragim osobama, da nabrojimo samo neke. Te stvari će prirodno teći kada ste u stanju utjehe, ali ne i tako lako kada ste u suhoći. Da pojednostavimo: usmjerenost na Boga je prirodna u utjesi, ali ne i u suhoći. Krećeš li se prema Bogu i ljubavi? Kada prepoznaš da si u suhoći, Ignacije preporučuje obrnutu taktiku: suprotstaviti se suhoći baš tim duhovnim stvarima. Ne dopusti da suhoća ima posljednju riječ. Ona je privremena. To je na neki način kao kad znanost pokazuje da osmijeh može čovjeku pomoći osjećati se sretnim, čak i kada nije. Ne trebate čekati da uđete u utjehu kako biste radili te stvari koje su usmjerene na Boga. Činiti te stvari može vam vratiti osjećaj bliskosti s Bogom.
Lako je koristiti pojmove utjehe i suhoće kada razgovaramo o pojedinostima našeg života poput karijere, partnera ili kuće koju imamo, onoga što imamo ili nemamo. Tu se više radi o sreći ili tuzi, radosti ili depresiji. Utjeha i suhoća u biti imaju veze s Bogom i našim shvaćanjem tog odnosa. Je li prisan ili dalek? Obilat ili oskudan? Ispunjavajući ili isprazan? Karijera, odnosi ili mjesto boravka mogu imati duhovni značaj, ali ključna riječ je tu duhovni. Gdje se moja karijera, veza ili životna situacija nalaze u odnosu na Načelo i temelj, moj odnos s Bogom i moju svrhu u Bogu.
Možda nisam uvijek svjestan jesam li u stanju utjehe ili suhoće. Egzamen mi može pomoći i pomaže mi da na svoje dnevne aktivnosti, uspone i padove gledam kroz prizmu vjere otkrivajući mi kuda me te stvari vode i kako me usmjeravaju. Tako mogu uočiti jačanje i slabljenje što utjehe što suhoće tijekom dana donoseći odluke i bivajući aktivnim. Dan za danom kroz pridavanje pozornosti tim pokretima jezik razlučivanja počinje imati sve više i više smisla, pomažući mi kako u svakodnevnim odlukama tako i u većim životnim odlukama s kojima se mogu kasnije susresti.
Andy Otto
Preuzeto s: godinallthings.com
s engleskog preveo D.V.
fotografija: Ben White
