Kad je Salomon naslijedio veliko kraljevstvo svoga oca Davida, Bog ga je pitao što želi. Umjesto da traži veću moć ili veće bogatstvo, Salomon je tražio srce koje osluškuje, kako bi mogao donositi dobre odluke.
S obzirom na naše razmišljanje o razlučivanju, ovo bi mogla biti i naša molitva. Razlučivanje Božje volje za mene ne ovisi o vještinama koje sam naučio, a još manje o razini mog znanja, već prije svega o kvaliteti kojom moje srce osluškuje. Toliki sveti ljudi nikada nisu proučavali duhovnost, ali imaju istančano srce za slušanje.
Srce koje sluša zna kako biti osjetljiv na Božju prisutnost. Izgrađeno je na osnovnom povjerenju u Božju vjernost i njegovu spremnost da komunicira sama sebe: zaista je moguće tražiti i pronaći ono što je Božji projekt za mene.
Dok osluškujem Boga, otkrivam da trebam više osluškivati sebe, iako sam možda krenuo s idejom da trebam manje sebe osluškivati. Bog je taj koji me stvorio i posijao sjeme čežnje u moje srce, pa moram naučiti kako slušati i razumjeti svoje najdublje čežnje, svoje snove, svoje jake strane, kao i svoje pogreške i razočaranja. Kao što ne mogu voljeti druge ako ne volim sebe, tako ni ne mogu zaista vjerovati Bogu bez povjerenja u sebe i ono što Bog čini u meni: Božja volja sam ja!
Ne radim to u narcisoidnom samo-divljenju, gdje je sve usredotočeno na moje potrebe, već u duhu duboke slobode, slobode služenja i ljubavi prema drugima, čak i kad to znači nošenje križa i okretanje drugog obraza.
Kao i za svu uspješnu komunikaciju, i za to je potrebno vrijeme i strpljiv napor, možda uz vodstvo neke iskusnije osobe s kojom dijelim svoju potragu. To se može dogoditi samo u kontekstu stabilnog molitvenog života, koji uključuje svakodnevno ispitivanje savjesti tj. obavljanja egzamena.
Kako život postaje sve složeniji i kako postajemo sve više alergični na pravila, razlučivanje će poprimati mnogo veću ulogu u našem životu i životu naših zajednica, uključujući i život velike zajednice, Crkve. Blagoslovljeni smo što su nam mnogi koji su nam prethodili, uključujući Ignacija Lojolskog, ostavili mnoge korisne upute kako razlučivati naše odluke.
Iz Božje riječi:
- “Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!…” (Mt 6,7-9)
- “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Mt 7,7-12)
- “Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam…” (Ps 23)
Pitanja:
- Što si pronašao/la u ovim razmišljanjima što se može odmah primijeniti na tvoj život?
- Koliko si zadovoljan/na kvalitetom svog duhovnog života?
- Što ti se u njemu čini najkorisnijim, što najviše udahnjuje u njega život?
- Što prepoznaješ da možeš učiniti da ga poboljšaš?
- Trebaš li potražiti nekakvu pomoć za to?
Dodatni materijali:
Kao pomoć u tvom promišljanju – ” Oče naš”, Andrea Boccelli:
Paul Pace SJ
Fotografija: Markus Frieauff
