Tko želi naučiti svirati neki instrument, nađe učitelja. Učitelj mu pomaže da bolje upozna instrument, da nauči različite načine sviranja i da na različite načine može razviti svoje sviračke sposobnosti. Učitelj će mu pokazati razne tehnike i znanja, ali učenik mora svirati sam. Vremenom postaje sve sigurniji u ophođenju s instrumentom. Učitelj ga sada samo prati i pomaže mu učvrstiti iskustvo koje je već sam stekao.

Slično je i kod duhovne pratnje. Na početku stoji otkriće: darovan mi je instrument. To sam ja sam! Ali kako se najbolje s tim ophoditi? Svaki dan doživljavam stvari koje me zaokupljaju, veze u kojima nije uvijek lako, ponekad složene i opterećujuće. Nezadovoljan sam sa sobom. Obveze me izazivaju. Otkrivam u sebi nadarenost, ali se istodobno bojim. Duhovna pratnja znači da je sa mnom osoba u koju imam povjerenja, s kojom mogu pričati o onome što me zaokuplja na temelju moje vjere.

Četiri vida označavaju duhovnu pratnju:

  1. Mogu izraziti ono što osjećam, a to mi pomaže da jasnije vidim.
  2. Osoba kojoj imam nešto reći nije upletena u stvari kao ja, nego s veće udaljenosti može stvari vidjeti puno jasnije.
  3. Duhovni pratitelj / duhovnik je netko tko je uz mene. To znači da korake moram poduzeti sam. Duhovnik sa svojim životnim i vjerskim iskustvom stoji uz mene. On može postavljati pitanja, upozoriti me na mnogo toga, reći poneku misao, ali odlučiti i djelovati moram uvijek sam.
  4. Uz duhovnika i mene u svakom razgovoru je još netko u igri – Bog. Uvijek se radi o tome da Bog Stvoritelj stupa sa mnom u odnos. Duhovna pratnja je mjesto gdje se to izričito događa. Duhovnik mi pomaže da sve ono što se u svakodnevici događa prepoznam i stavim u odnos s Bogom i u tome otkrijem njegovu prisutnost.
  5. Najvažnija stvar u duhovnoj pratnji jest da mi pomaže da otkrijem kako Bog komunicira sa mnom.

Fotografija: Mojor Zhu