Moje si sunce u oluji
Oblake rukom pomjeriš
Izvoli, uđi u moj život
Da svojim licem moje pute osvijetliš.

Vedro si nebo poslije kiše
Karta za sreću, za raj
Puštam da me nosi ljubav
Moja sigurna luka tvoj je zagrljaj.

Zagrli me noćas jako
Dajem srce tebi na dar
Samo s tobom siguran u spas
Čuvam ljubav, čuvam nas.

Na tvome dlanu jasno piše
Da samo tebi pripadam
Puštam da me nosi ljubav
Moja sigurna luka tvoj je zagrljaj.

Zagrli me noćas jako
Dajem srce tebi na dar
Samo s tobom siguran u spas
Čuvam ljubav, čuvam nas.

Poslušat ću jednom ili dva puta pjesmu čitajući ili pjevajući gore navedene stihove:

Milost za koju mogu moliti:

  • da imam djetinju poniznost i povjerenje u Boga; ili pak
  • da ponovno povjerujem u Božju ljubav za mene; ili pak
  • da se mogu prepustiti Božjoj ljubavi.

1) Prepoznati Ga

Bog kao sunce u mojoj oluji, kao vedro nebo poslije teške kiše… Kad sam zadnji put bio/la izvan sebe, kada nisam vidio/la izlaza, kad sam već odustao/la…? Što me tada održalo na životu? Tko ili što je bila zraka sunca koja me izvukla iz tame? Tko ili što me zagrijalo kad je bilo hladno?

A on je Emanuel – “s nama Bog”. U kojoj mjeri i u tim situacijama mogu prepoznati Božju prisutnost? Što Mu želim sada reći spram tih teških trenutaka?

2) Božja ljubav

Nekad mi je teško povjerovati u Njegovu ljubav. Koliko mu doista (ne) vjerujem? Zašto? Što je u mom životu – koji događaj ili iskustvo – poremetilo to povjerenje? U kojoj dimenziji mog života mi nedostaje predanja i poniznosti da prihvatim Njegovu ljubav?

Božja ljubav je vrlo konkretna – urezana je u dlanove Njegovih ruku i nogu, pokazuje se kad je koplje probolo Njegovo srce na križu. Što je moj odgovor na tu i takvu ljubav?

3) Zagrljaj

Bog je otvorio svoje ruke da me zagrli – najprije na križu. On neće dvojiti ako treba dotaknuti i moju ranu ili moju gubu… da u moj život unese mir, utjehu, novi život. Kako Ga pozivam u svoj život?

U kojoj mjeri se mogu prepustiti Njegovu zagrljaju? Što me priječi da Mu se predam, da i ja mogu reći ili zapjevati “dajem srce tebi [Bože] na dar”?

On je sigurnost, mir, sloboda, radost. U oluji mog života, Njegov zagrljaj je sigurna luka. Mogu mu sada opisati svoju oluju… Mogu mu opisati kakva sigurna luka mi je trenutno najpotrebnija…

Što pri kraju ove molitve imam reći Gospodinu? Za što ga moliti? Na čemu mu zahvaliti? Koji strah ili koju nadu mu povjeriti?…

Tvrtko Barun SJ
Fotografija: Cathal Mac an Bheatha

Prethodni članakIstinska utjeha
Sljedeći članakAdventski ispit savjesti