Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo. A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim. Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja. Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom! Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom.

2 Kor 5,17-21

Toga dana, kad je bio za stolom sa svojim učenicima, Isus je uzeo kruh, izrekao blagoslov, dao ga svojim učenicima i rekao: Uzmite i jedite od ovoga svi. Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati. Ove su riječi sažetak cijelog njegova života i poslanja, a fizički se odigravaju na Križu, gdje je Isusovo tijelo bilo slomljeno i prineseno kao žrtva za nas.   

Isus želi da vidimo dostojanstvo svega stvorenog čak i u ovom najsvečanijem trenutku njegovog života. Bog je odlučio uzeti ljudsko obličje, postati sličan nama u svemu, osim u grijehu, a njegovo stvoreno tijelo je instrument našeg spasenja. Na sličan način, kada je želio pronaći način da ostane s nama, odlučio je upotrijebiti “plod zemlje i djelo ljudskih ruku”. 

Uzmimo vrijeme da razmislimo o činjenici da je Bog odabrao ovaj način da ostane s nama, način koji uključuje stvorenje transformirano ljudskom rukom. Upravo to što je stvoreno se onda mijenja u Isusovo vlastito tijelo i krv, dano za naše spasenje.  

Kakvo je uzvišeno dostojanstvo Bog dao stvorenju! Razmišljajući o euharistiji, papa emeritus Benedikt primjećuje da nas ovaj sakrament podsjeća da:

(…) svijet nije nešto ravnodušno, sirovina koja se koristi jednostavno onako kako mi smatramo potrebnim. Umjesto toga, to je dio Božjeg dobrog plana, u kojem smo svi pozvani biti sinovi i kćeri u jedinom Božjem Sinu, Isusu Kristu … Odnos između Euharistije i kozmosa pomaže nam da vidimo jedinstvo Božjeg plana i da shvatimo duboki odnos između stvorenja i “novog stvorenja” koje je započeto uskrsnućem Krista, novog Adama.

Sacramentum Caritatis, 92

Veliki četvrtak je i dan pranja nogu: euharistija ima smisla samo u kontekstu radikalnog stava služenja čak i onima koji nisu dostojni. Isus nam govori da je njegova nevjerojatna gesta primjer kojeg trebamo slijediti. Stvorenje u sadašnjem stanju od nas sigurno zahtijeva stav služenja, a ne dominacije.

“Činite ovo u znak sjećanja na mene”, rekao je Isus svojim učenicima na taj dan. Mnogi nažalost ne mogu sudjelovati na svetoj misi radi okolnosti u kojima se trenutno nalazimo. Neka nam ova tuga omogući dublje ulazak u ovo otajstvo.

DJELUJ … Dok se prisjećamo temelja euharistije i primjera koji nam je Krist dao da služimo u poniznosti, sa željom da ga primimo u svoje srce, odaberimo jedan način da služimo onima s kojima živimo.

POGLEDAJ… Današnji izbor je suvremeno glazbeno djelo Davida Willersdorfa – Broken Bread.

Preuzeto s: www.jesuitreflections.com
s engleskog prevela i prilagodila J.J.

Fotografija: Morgan Winston

Prethodni članakPozvani na vodstvo: emocionalna inteligencija
Sljedeći članak5 načina kako pronaći Boga u svemu