Ako je razlučivanje temeljni aspekt metode Duhovnih vježbi, ljubav je poput unutrašnjeg motora Vježbi.
Vježbe su svaki put sve dublje otkriće ljubavi Božje za mene, za nas: milosrđa Božjega, njegov oprost u prvom tjednu, zatim, utjelovljenje i rođenje: postao je čovjekom za nas, na kraju Isus pokazuje Očevu ljubav skončavši na križu i uskrsnuće je kao znak ljubavi jače od smrti.
Ta Božja ljubav uzrokuje moju: što sam učinio za Krista, što činim za Krista, što moram učiniti za Krista [DV 53]? I na početku drugog tjedna milost je koju tražimo [DV 104]: Tražiti unutarnje spoznanje Gospodina, koji je za mene postao čovjekom, kako bi ga više ljubio i slijedio. Ova milost nas prati tijekom čitavog drugog tjedna koji je najduži [12 dana]. Motor je koji stalno postaje sve snažniji.
Ta ljubav prema Kristu je i temelj za treći način poniznosti [167]:
Treća je savršena poniznost, kada, zapravo, uključujući prvu i drugu, zadržavajući jednaku hvalu i slavu Božjeg vrhovništva, kako bismo imitirali i što više nalikovali Kristu našem Gospodinu, želim i biram još više siromaštva sa siromašnim Kristom a ne bogatstvo, više sramote s Kristom punim sramote a ne časti i želim radije da me smatraju nerazumnim i ludim za Kristom nego da me poštuju, koji je na početku bio smatran takvim, a ne mudar i oprezan u ovom svijetu.
Cilj ovoga teksta o tri načina poniznosti nije zahtjev da se bude siromašan kako je Krist bio, niti da se bude ponižen kako je On bio, ni da se smatra nerazumnim i ludim. Cilj je zapravo razmišljati o vlastitom životu kako bismo vidjeli dokud seže moja ljubav prema Kristu. Egzercitant se približava kraju drugog tjedna, trenutku kada izbor postaje sve jasniji. Cilj je u molitvi tražiti da moja ljubav prema Kristu bude toliko velika, toliko duboka da bude sposobna prihvatiti siromaštvo i poniznost kako bih više nalikovao Kristu.
Zanimljivo je čitati u bilješkama doktora Pedra Ortiza, teologa Karla V, koji je napravio Vježbe pod Ignacijevom paskom, što piše o izboru (MHSI Vol. 100, MI, Ex, 635.645):
“Prvo opće upozorenje predlaže da prije nego se započne izbor životnog staleža, dok egzercitant želi slijediti pravu nauku Krista našeg Gospodina, jako je korisno uzeti u obzir i osvijestiti si tri načina i stupnja ljubavi prema Bogu i želje za poslušnošću, oponašanjem i služenjem njegovom Božanskom Gospodstvu, razmatrajući o tome tijekom različitih dijelova dana. Koristi usto i provesti kolokvije koji će biti opisani.
Prvi način ili stupanj ljubavi prema Bogu jest želja za poslušnošću i oponašanjem njegovog Božanskog Gospodstva što je potrebno za vječno spasenje.
Drugi način ili stupanj ljubavi prema Bogu jest slušati ga što je još savršenije jer uključuje prvi način i postoji kada se osoba nalazi u takvom stanju raspoloživosti duha da, za ljubav Božju i zbog želje da bude poslušan, oponaša i služi njegovom Božanskom Gospodstvu ne želi niti teži više bogatstvu nego siromaštvu, časti nego sramoti i ne želi imati više dug život nego kratak, već ostaje indiferentan i stabilan, spreman na ono što više služi Bogu našem Gospodinu i spasu njegove duše.
Treći način ili stupanj ljubavi prema Bogu i želje za poslušnošću, služenjem i oponašanjem njegovog Božanskog Gospodstva jest najsavršenije…”
Na kraju Vježbi Ignacije predlaže Kontemplaciju kako da postignemo ljubav. Ova kontemplacija jest poput sažetka Vježbi i istovremeno početak petog tjedna, vrijeme svakidašnjeg života. Božja ljubav koju sam iskusio tijekom Vježbi pomoći će mi da volim i služim Bogu u svemu.
Mark Rotsaert SJ
