Lekcije svetog Ignacija Loyolskog

Sv. Ignacije je često ostavljao dojam heroja. Izvori ukazuju na prirodnog, karizmatičnog vođu. Veliki francuski akademik Joseph de Guibert govori o uvjerljivom Ignacijevom autoritetu i zadivljujućem utjecaju u svojoj klasičnoj studiji o isusovačkoj duhovnosti. Bio je “rođeni šef (…) organizator, snažan i uspješan, s jasnim i dalekosežnim pogledom”.

Ovaj dar vodstva se nije doimao naročito religioznim. Bio je prisutan i prije njegova obraćenja. Topovska kugla ga je pogodila samo zato što je nagovorio svog zapovjednika da nastavi dalje. Svi drugi vitezovi su željeli odustati.

Kasnije je uspio privući čitav niz vrlo različitih ljudi oko sebe. Mnogi su imali izvanredne osobine: duboko samosvjesni i osjećajni Petar Faber; herojski misionar Franjo Ksaverski; veliki teolog Diego Laínez; inovativni birokrat Juan de Polanco; humanist i mistik Jerónimo Nadal.

Mi zapravo ne znamo kako je Ignacijevo vodstvo funkcioniralo. Prema definiciji, pravi vođa vas vodi izvan vas samih i omogućuje vam da radite stvari koje inače ne biste mogli zamisliti. Na primjer, i Petar Faber i Simão Rodrigues dirljivo pišu o tome što je Ignacije za njih učinio. Ali, ukoliko primijenimo ono što nam Toma Akvinski govori o Bogu, oni zapravo nisu znali sto je Ignacijevo vodstvo samo po sebi; sve sto su mogli je samo posvjedočiti njegove učinke unutar vlastitog života.

Potrebni su nam modeli vodstva koji će biti revolucionarni, ranjiviji, otvoreniji i spremni odgovoriti na Božji poziv.

Ali to je bilo nekoć. Danas Ignacijevi sljedbenici, isusovci i drugi, pokušavaju razviti “sposobnost vodstva”. Prepoznajemo ljude koji mogu biti učinkoviti vođe drugih u Kristovoj misiji i težimo pružiti im resurse koji će im pomoći ostvariti taj potencijal.

Ignacija nije brinulo razvijanje vlastite sposobnosti vodstva – ona se razvija sama po sebi. Ignacije je prvenstveno bio usmjeren na disciplinu. Bio je zauzet idejom da ljudi svoje darove ne koriste na hvalu i služenje Bogu, našem Gospodinu, već za ostvarenje vlastitih sebičnih ciljeva. Znao je da se to može reflektirati na sve moguće suptilne načine, koji ostaju skriveni i nama samima. To je jedan od razloga zašto je razvio duhovnost koja naglašava odanost siromašnom i poniženom Kristu. Znao je da ambicija može navesti ljude na krivi put i htio ju je iskorijeniti, kako u sebi tako i u drugima. A budući da je njegov dar vodstva bio tako snažan, njegov način govora se može učiniti uznemirujućim i nasilnim.

Kršćanski vođe budućnosti trebaju pomoći ljudima da nauče razlučivati. Moramo se suočiti s ukorijenjenim navikama neodgovorne potrošnje koje će, ako se ne zaustavi, dovesti do uništenja planete. Postali smo svjesni dinamike zloupotrebe koja kvari sakramentalni život Crkve – to zahtijeva od nas da promijenimo obrazac sakralnog poštivanja i da se realno i suosjećajno pozabavimo štetom koju je kršćanstvo nanijelo.

Moramo se pouzdati u Boga da šalje Crkvi prirodne i karizmatične vođe budućnosti – ljude dovoljno bistrog pogleda da vide potrebe koje zaslijepljeni klasični duhovi ne vide, koji imaju hrabrosti odgovoriti na te potrebe čak i kad bi bilo puno lakše odustati i nastaviti voditi normalan život. Ali te darove treba njegovati. Treba im dati vremena. Previše discipline i samokritike u samom početku mogu ih uništiti. Ti darovi neće nužno posjedovati impresivne kvalitete ili asertivnost, koje obilježavaju klasični narativ o Ignaciju. Na neki je način taj model herojskog muškog genija dio onoga od čega moramo pobjeći. Potrebni su nam modeli vodstva koji će biti revolucionarni, ranjiviji, otvoreniji i spremni odgovoriti na Božji poziv.

Za većinu današnjih ljudi veliki je izazov izgraditi povjerenje u Božju moć koja usmjerava i vodi, unatoč ljudskim slabostima,.”

Ignacije je jednom rekao da “vrlo malo ljudi u potpunosti razumije koliko odbija ono što Bog želi učiniti s njima i što bi učinio s njima da su otvoreni za to iskustvo”. U njegovom životu rušenje zidova je uključivalo suočavanje sa samoživom željom za slavom. Za većinu današnjih ljudi veliki je izazov izgraditi povjerenje u Božju moć koja usmjerava i vodi, unatoč ljudskim slabostima. Naši ignacijevski programi vodstva nadahnuti su Ignacijevom baštinom. Kao takvi, osjetljivi su na duh vremena, ljude i okolnosti. Može se opravdano reći, da to znači da ponekad ne izgledaju baš ignacijevski. Cilj je pomoći ljudima da pronađu Boga na nove načine u novim vremenima.

Preuzeto s www.discerningleadership.org, s engleskog prevela J.J.

Fotografija: Rob Walsh