U veljači 2019. Generalni poglavar Družbe Isusove p. Arturo Sosa objavio je Opće apostolske preferencije Družbe Isusove za sljedećih deset godina. Proces zajedničkog duhovnog razlučivanja o novim preferencijama pokrenula je 36. Generalna kongregacija u jesen 2016., a Družba mu je posvetila dvije godine. Nakon što je sa svojim proširenim savjetom razlučivao nad pristiglim prijedlozima iz svih provincija od 6. do 14. siječnja ove godine, p. General je svoj zaključni prijedlog predao Svetom Ocu. Nakon što je neko vrijeme osobno nad njima molio, papa Franjo je potvrdio sljedeće četiri preferencije:

  • Pokazati put prema Bogu kroz Duhovne vježbe i razlučivanje.
  • Hodati sa siromasima, odbačenima od svijeta, onima čije je dostojanstvo pogaženo, u poslanju pomirenja i pravde.
  • Pratiti mlade u stvaranju nadom ispunjene budućnosti.
  • Surađivati u skrbi o našem zajedničkom domu.

Tijekom deset godina ove preferencije će usmjeravati isusovački rad. Inače, prethodni popis Općih apostolskih preferencija izdao je još 2003. godine p. General Peter-Hans Kolvenbach. Tada su to bile: Afrika, Kina, intelektualni apostolat, isusovačke rimske ustanove i rad za migrante i izbjeglice. Proces razlučivanja sadržavao je i vrednovanje prethodnih preferencija, a zaključeno je da nove preferencije trebaju biti formulirane u obliku zajedničkih ciljeva, a ne posebnih geografskih ili apostolskih djela.

Slijede dijelovi pisma p. Generala prigodom objave Općih apostolskih preferencija.

Pokazati put prema Bogu kroz Duhovne vježbe i razlučivanje

Duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog povlašteno su sredstvo uprisutnjivanja života i djelovanja Gospodina Isusa u raznolikim društvenim okolnostima današnjega svijeta. Stoga, odlučujemo steći dublje iskustvo Duhovnih vježbi kako bi nas vodile prema osobnom i zajedničkom susretu s Kristom koji nas preobražava. Istovremeno, odlučujemo pružiti Duhovne vježbe na što više mogućih načina, dajući mnogim ljudima, osobito mladima, prigodu da se njima okoriste kako bi započeli ili napredovali u nasljedovanju Krista.

Također odlučujemo promicati razlučivanje kao redovitu naviku za one koji izaberu slijediti Krista. Družba Isusova predana je praksi i širenju duhovnog razlučivanja, kako osobnog tako i zajedničkog, kao redovitom putu odlučivanja pod vodstvom Duha Svetoga u našim životima, našim apostolskim djelima i našim crkvenim zajednicama. To znači izabrati uvijek tražiti i pronalaziti Božju volju i dati se voditi Duhom Svetim.

Želimo s drugima podijeliti najosnovnije otkriće naših života, naime da razlučivanje i Duhovne vježbe svetog Ignacija pokazuju put prema Bogu.

Hodati sa siromasima, odbačenima od svijeta, onima čije je dostojanstvo pogaženo, u poslanju pomirenja i pravde

Poslani kao drugovi u misiji pomirenja i pravednosti, odlučujemo hodati s pojedincima i zajednicama koji su ranjivi, isključeni, marginalizirani i ljudski osiromašeni. Obvezujemo se hodati sa žrtvama zloporabe moći, zloporabe savjesti i spolnog zlostavljanja; s odbačenima ovoga svijeta; s onima koje biblijska predaja poznaje kao siromahe svijeta, na čiji vapaj Gospodin odgovara svojim oslobađajućim utjelovljenjem. Nužni uvjet da se postane suputnik poput Isusa bliskost je siromasima, “navješćivanje evanđelja nade tolikim siromašnima koji nastanjuju današnji svijet.”

Put koji želimo slijediti sa siromasima je promicanje socijalne pravednosti i promjena gospodarskih, političkih i društvenih struktura koje rađaju nepravdu; taj put nužna je dimenzija pomirenja pojedinaca, naroda i njihovih kultura, kako međusobno, tako s prirodom i s Bogom.

Potvrđujemo svoje predanje skrbi za migrante, raseljene osobe, izbjeglice te žrtve rata i trgovine ljudima. Također odlučujemo štititi kulture i dostojanstveni život domorodačkih naroda. Obvezujemo se pomoći iskorijeniti zlostavljanja unutar i izvan Crkve, nastojeći zajamčiti da se glas žrtava čuje i da im se ispravno pomogne, da se ostvari pravda i da se rane izliječe.

Pratimo siromašne nadahnuti svojom vjerom u Boga Oca milosrđa, koji nas poziva da prihvatimo pomirenje kao temelj novoga čovječanstva.

Pratiti mlade u stvaranju nadom ispunjene budućnosti

Biskupska sinoda 2018. prepoznaje mlade i njihovu situaciju kao ključno mjesto, polazeći od kojega Crkva nastoji zamijetiti i razlučiti pokret Duha Svetoga u ovom trenutku ljudske povijesti. Siromašni i mladi komplementarni su i isprepleteni locus theologicus.

Mladost je faza ljudskoga života kada pojedinci čine temeljne odluke po kojima se umeću u društvo, nastoje dati smisao svojoj egzistenciji i ostvaruju svoje snove. Prateći mlade u ovom procesu, učeći ih razlučivati i dijeleći s njima radosnu vijest Isusa Krista, možemo im pokazati put k Bogu koji prolazi kroz solidarnost s ljudskim bićima i izgradnju pravednijega svijeta.

Pratiti mlade od nas zahtijeva autentičnost života, duhovnu dubinu i otvorenost da dijelimo životno poslanje koje daje smisao onome tko smo i što radimo. Na temelju toga, možemo naučiti, zajedno s mladima, pronalaziti Boga u svim stvarima i putem naših službi i apostolata možemo im pomoći dublje živjeti taj stadij njihova života. Pratiti mlade stavlja nas na put osobnog, komunitarnog i institucionalnog obraćenja.

magis2016

Surađivati u skrbi o našem zajedničkom domu

U enciklici Laudato si’ papa Franjo podsjeća nas da sva ljudska bića imaju odgovornost za skrb o stvorenome, koje mnogi narodi smatraju “majkom zemljom”. “Ta sestra jeca zbog zla koje joj nanosimo, zbog neodgovornog korištenja i zloporabe dobara koje je Bog stavio u nju. (…) Zbog toga se među najzanemarenije i najzlostavljanije siromašne ubraja naša potlačena i opustošena zemlja, koja ‘se muči u porođajnim bolima’ (Rim 8, 22)”.

Šteta koja se nanosi zemlji također je šteta koja se nanosi najranjivijima kao što su domorodački narodi, seljaci koji su prisiljeni iseliti se i stanovnici urbanih periferija. Prevladavajući gospodarski sustav uzrokuje uništavanje okoliša koje nanosi međugeneracijsku štetu: ne pogađa samo one koji žive od zemlje, naročito mlade, nego također uvjetuje i ugrožava život budućih generacija.

Uzimajući u obzir tko smo i sredstva koja posjedujemo, odlučujemo surađivati s drugima u izgradnji alternativnih modela života koji su utemeljeni na poštovanju stvorenja i održivom razvoju koji je u stanju proizvoditi dobra koja, kad se pravedno raspoređuju, jamče dostojan život za sve ljude na našem planetu.

Potrebno je dakle, izaći iz sebe i s ljubavlju skrbiti za sve što je na dobro drugih. Model ljudskog život izmirenog sa stvorenjem neće biti moguć ako se ne otmemo individualizmu i pasivnosti. Obraćenja, za nas isusovce i naše drugove u poslanju, počinje mijenjanjem navika nastalih u okruženju ekonomskog i kulturološkog sustava utemeljenom na potrošnji nerazumne količine proizvedenih dobara.