2020. godina se bliži kraju, i spremam se napraviti egzamen na cijelu godinu. Činim to zadnje dvije godine. Uzeo sam si vremena koliko god mi je potrebno za to smatrajući da ga darujem i sebi i Gospodinu. Baš sam se i iznenadio promatrajući sebe, svoja iskustva, svoj odnos sa Bogom, kada je i kakav taj odnos bio, što mi je pomagalo a što odmagalo da ostanem u njemu… i sve drugo – da vidim koliko je Bog radio sa mnom, preko mene i na meni bez obzira koliko luda, izazovna i neobična ova godina bila.
Meni inače jako puno pomaže to što zapisujem redovito sve što mi dolazi dok prolazim kroz godinu jer tako misli i sve ono što je u meni postaje živo, stvarno, opipljivo, izlazi na van i na vidjelo.
Naravno, kao i prije svake molitve jako je bitno pronaći udoban položaj, osamostaliti se, smjestiti se negdje gdje me nitko i ništa neće ometati, te otpočinuti.
Koraci egzamena
Zatraži svjetlo
Svojim ću riječima zamoliti Gospodina da me vodi kroz ovaj poseban egzamen, da pošalje svoga Duha Svetoga, da me blagoslovi i vodi kamo želi da idem. Zamoliti ću Ga da mi On sam pokaže moju godinu, kako ju On gleda, kako mene gleda i kako me gledao svakog od prošlih 366 dana.
Zamolit ću Ga za tu milost i čekati…
Čekati da me On pozove u ovaj Egzamen, dozvoliti Mu da me pozove, te u trenutku kada osjetim taj poziv – poći radosno sa Njim i zahvaliti Mu na tome.
Pregledaj godinu
Započet ću s prosincem 2022. – krajem prošle godine, da vidim u kakvom sam stanju, iščekivanju, nadanju i odlukama tada bio, što mi je tada bilo u srcu, kakvoj promjeni sam se nadao, kojem čudu, što sam iščekivao da će nova godina donijeti i ono najvažnije – što mi je Gospodin poručio.
Krenut ću zatim preko siječnja, veljače, ožujka, … i tako sve do prosinca, do današnjeg dana, do sadašnjeg trenutka – trenutak po trenutak, dan po dan, tjedan po tjedan, mjesec po mjesec.
Upotrijebit ću sve što mi je potrebno kako bi krenuo – od dnevnika, kalendara, bilješki, razmatranja, galerije telefona, profila na društvenim mrežama… tako svejedno dokle god mi pomaže, a onda ću pustiti Gospodina da On učini svoje u tim događajima, tim slikama, tim riječima – pustiti Ga da mi stvarno On pokaže u tome ono što želi, ono što zna da je meni važno, ono što On ima za baš samo mene. I uvijek ću imati na pameti da Bog uvijek radi s onim što jest, a ne s onim što je trebalo ili moglo biti!
Zahvali
Prolazeći kroz godinu, kroz mjesece, bit ću slobodan zaustaviti se na onom događaju, onom trenutku na kojeg me Gospodin upućuje, na kojem mi želi nešto poručiti, na kojem je On htio da se zaustavim – i neću žuriti, ostat ću u tom trenutku milosti koliko god On želi da ostanem u njemu, znajući da je On sa mnom!
A onda ću zahvaliti…
Nisu ovdje bitne velike riječi, puno riječi, dovoljno je samo iz srca Mu uputiti jedno iskreno HVALA! I ponoviti to hvala koliko god je puta potrebno, koliko god puta osjećam i biti sa sigurnošću da je to bilo Božje djelo u mom životu – da je to bio Njegov dar za mene jer me toliko ljubi i voli, toliko sam mu poseban i želi samo daleko najbolje za mene!
Suočavanje s onime što nije bilo dobro
Iz te Njegove Ljubavi, iz te zahvalnosti, zamoliti ću Gospodina da mi pokaže i sve one lošije trenutke u godini, sve one teške trenutke, sve trenutke u kojima sam krenuo krivo, zalutao, gubio se, odvojio od Njega, od Ljubavi, gdje sam promašio svoj cilj, svoju svrhu… I sjetit ću se najčešćih Isusovih riječi: “Ne boj se!” On je sa mnom! On me ljubi! On me voli! On mi je već davno sve oprostio!
Zamolit ću Ga za oprost, za mudrost, za snagu, da mi pomogne sljedeći put da ne pravim isto, da na vrijeme prepoznam pokušaje djelovanja Zloga i da u tom trenutku samo i dalje nastavim gledati Njega i prema Njemu.
Nije li to nešto predivno koliko me ljubi i voli, te koliko mi oprašta, koliko sam Mu samo vrijedan i važan!
Predaj Mu sutra
Godina je možda gotova, ali već sljedećeg trenutka dolazi nova. Pitat ću Ga da mi pokaže i kaže na što me poziva, što mi sve želi dati, što želi učiniti sa mnom i preko mene, na koje sve načine će se On proslaviti u meni…
A onda ću učiniti jedan ogroman, važan, hrabar i (pomalo) ludi korak – predati Mu se! Predati Mu svoje sutra, svoju godinu! Predati Mu sebe!
Bojim li se? Je li me strah? Reći ću Mu to, reći ću Mu sada što mi je sve na srcu, koje su mi brige, želje i nadanja jer znam da me sluša… Prisjetit ću se da je On sama Ljubav, da Ljubav uvijek pobjeđuje i izgoni svaki strah – da samo On izgoni svaki strah. Zajedno sa svetim Ignacijem Loyolskim izreći ću molitvu predanja na glas:
Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem; ti si mi to dao, tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji; daj mi samo svoju ljubav i milost i to mi je dosta.
Za kraj, izmoliti ću s Njim Oče naš ili meni dragu molitvu, te se pozdraviti s Njim.
Luka Pavlešić
Preuzeto sa skac.hr
Fotografija u teksu: John Towner
