Kad egzamen stavimo u odnos prema razlučivanju, egzamen postaje ispit svjesnosti, a ne ispit savjesti. Ispit savjesti ima moralni prizvuk: jesu li naša djela, naši čini preko dana bili dobri ili nisu. U razlučivanju prvotni naglasak nije na moralnosti dobrih ili loših naših djela; u razlučivanju je važno uočiti kako je Bog na nas djelovao i kamo nas je vodio (često spontano!) u dubini naše afektivne svjesnosti. Ono što se u našoj svjesnosti događa, prethodi našim činima, a što bismo juridičkim rječnikom mogli nazvati dobro ili zlo te kako osjećamo da nas Bog privlači (v. Iv 6,44) u našoj egzistencijalnoj svjesnosti i kako nas naša grješna narav pokušava i mami odvući od prisnosti s Bogom u suptilnim dispozicijama naše svijesti – to je čime se dnevni egzamen bavi, što prethodi našem odgovoru na djelovanje. Riječ je o tome da možemo surađivati i pustiti da se u našim srcima događa ona lijepa spontanost koja nas stavlja u dodir s Bogom i u dodir s poticajima Duha Svetoga.
Egzamen i duhovni identitet
Ovdje je riječ o iskustvu u vjeri koje nas čini osjetljivim za jedinstven, prisan način kako nam Duh prilazi i kako nas zove. Za ovaj rast treba vremena. U tom smislu egzamen je dnevno obnavljanje i rast u našem duhovnom identitetu kao jedinstvenog bića duha i tijela koja Bog ljubi i u intimnosti našeg afektivnog svijeta zove u zajedništvo sa sobom. Nemoguće je obaviti egzamen a da se pred Bogom ne suočimo sa svojim jedinstvenim identitetom u nasljedovanju Krista. Često je naš egzamen općenit, neodređen i nespecifičan i tako, čini se, da naš duhovni identitet ne čini nikakve razlike. Egzamen ima stvarnu vrijednost kad postane dnevno iskustvo našeg sučeljavanja i obnove našeg duhovnog identiteta i kako nas Bog poziva da produbljujemo i razvijamo taj identitet. Egzamen ne obavljamo kao bilo koji kršćanin, nego sa sviješću kao specifična osoba koja ima jedinstven poziv i milost u vjeri.
Egzamen i molitva
Egzamen je vrijeme molitve. Opasnost prazne refleksije o samome sebi i nezdrave introspekcije o sebi vrlo je stvarna. U drugu ruku, manjak napora u egzamenu i pristup da živimo prema onome što je prirodno, čini nas površnim i neosjetljivim za suptilne i duboke Božje načine u nama. Molitvena kvaliteta i djelotvornost egzamena ovisi o odnosu prema našoj neprestanoj kontemplativnoj molitvi. Bez ovoga odnosa egzamen će postati refleksija o usavršavanju samoga sebe.
U dnevnoj kontemplativnoj molitvi Bog nam brižljivo objavljuje red otajstva sveukupne stvarnosti u Kristu, kako piše Pavao Kološanima: “Njima htjede Bog objaviti kako je bogata slava ovog otajstva među poganima” (Kol 1,27). Onaj koji kontemplira iskusit će na mnoge suptilne, ne verbalne načine Božje objave u Kristu. Prisutnost Duha uskrsnuloga Krista u srcu vjernika omogućuje da se osjeti i “čuje” ovaj poziv (izazov) kako bismo se odredili prema toj objavi. Kontemplacija je prazna bez ovoga odgovora. Ovaj smjerni, poslušni (Pavao u Rim 16,26 govori o “poslušnosti vjere”), a ne moralni red djelo je dnevnog ispita svjesnosti – osjetiti i prepoznati te nutarnje Božje pozive koji vode i produbljuju taj red iz dana u dan i ne surađivati sa suptilnim insinuacijama koje su protivne ovome redu. Bez ovoga kontemplativnog kontakta s Božjom objavom stvarnosti u Kristu, kako u formalnoj tako i neformalnoj molitvi, dnevna praksa egzamena je prazna; suši se i umire. Bez ovog “slušanja” objave na Božje načine, koji su tako različiti od naših (Iz 55,8-9), egzamen iznova postaje oblikovanje samih sebe, koje je ljudsko i prirodno usavršavanje samoga sebe, ili, još gore, stvari sebično urediti prema svojem nahođenju.
Egzamen bez redovite kontemplacije je neuspješan. Manjak redovite kontemplacije gubi ljepotu bogatog iskustva za odgovorni raspored na koji Bog kontemplativca stalno poziva. Istina je, s druge strane, da kontemplacija bez redovitog egzamena postaje kategorizirana, površna i zakržljala u našem životu. Vrijeme formalne molitve može postati sveti period u našem danu, ali i vrlo izolirano od ostatka našega života tako da se zapravo ne molimo Bogu (Boga naći u svim stvarima) na razini dnevnoga života. Egzamen našem dnevnom kontemplativnom iskustvu poticaj je za naše dnevno življenje; on je vrlo važno sredstvo da Boga nalazimo u svemu, a ne samo u vrijeme formalne molitve.
George Aschenbrenner, SJ
Fotografija: Marc Schulte
