Netko mi je jednom napomenuo kako su u ovo doba godine stabla na sjevernoj hemisferi gola i kako se kroz njih vidi. U vikendici u kojoj radim nalazi se trijem s pogledom na rijeku. Trenutno se ispod trijema vrlo lako može vidjeti rijeka… Ali tijekom ljeta, drveće je toliko gusto i puno, da se rijeka uopće ne primijeti. Odsutnost lišća otkriva nešto što se krije iza drveća. To je sjajna metafora za ovo vrijeme. 

Apokalipsa

Mnogi su ovu pandemiju opisali kao neku vrstu apokalipse. Iako riječ apokalipsa ne govori o nekom katastrofalnom armagedonu. Ona dolazi od grčke riječi koja znači otkriti ili razotkriti. Dakle, pandemija je svojevrsno otkrivanje onoga što je uistinu važno. Pokazala je i otkrila slomljenost naših sustava i naše ljudske prirode, naš otpor prema brizi za opće dobro, naše privilegije, ali i duboku čežnju da se brinemo za bližnjeg i za povezanost s drugima. Kako li je samo prikladno adventsko i božićno vrijeme kada razmišljamo o obećanju Božje objave, kako kroz Isusa Krista tako i kroz dolazak Božjeg kraljevstva (novo nebo i novu zemlju, o čemu govori Knjiga Otkrivenja).

U posljednje vrijeme otkrivam da je ovo vrijeme otkrilo duboku napetost između siromaštva i obilja. Imamo Boga obilja koji obilno ljubi, obilno izlijeva milost i milosrđe i nudi nam slike rajskih gozbi. U isto vrijeme, Isus Krist predstavlja poniznost siromaštva, kako materijalnog tako i duhovnog – i poziva nas na to. 

Siromaštvo i izobilje

Kao roditelju mi je siromaštvo ovog vremena prilično uočljivo. Manje je sigurnih mjesta na koje mogu odvesti svoju djecu da se zabave, ne možemo kao obitelj otići u restoran ili u kino, vidjeti se s prijateljima, a njihovi djedovi i bake ne mogu putovati kako bi ih vidjeli. Ovo vrijeme me je naučilo i siromaštvu šišanja vlastite kose i odricanja od stvari koje mi stvarno ne trebaju, poput manikure. Sve te stvari su se činile važnima, sve do susreta koji sam imao neki dan. 

Ima jedna žena koju ponekad srećem u crkvi. Ona je HIV pozitivna i često se bori s plaćanjem stanarine i režija. Ponekad je u fazi traženja smještaja i nema kamo otići. Njezina kći tinejdžerica je trudna i sada se za nju treba brinuti na drugačiji način. Zamišljam koliko je pandemija izazovnija za one koji nisu stambeno zbrinuti ili koji nemaju osiguranu hranu. 

Neku večer sam se odvezao u francuski restoran po večeru za spoj koji smo supruga i ja planirali kod kuće. Dok sam sjedio uz ivičnjak čekajući hranu žena je prošla, vidjela me i pokucala mi na prozor. Ispričala mi je što ima novog i o svojoj borbi s plaćanjem stanarine, a zatim mi je rekla kako ove godine za Božić neće prirediti slavlje. Neće biti poklona niti posebnog obroka. Nije pronašla potrebnu pomoć. Dao sam joj nekoliko dolara koje sam imao, a onda dok smo razgovarali, izašla je osoba iz restorana i dodala mi moju vrećicu s večerom kroz prozor auta. U tom trenutku sam osjetio novi apokaliptični trenutak u kojem je lišće otpalo, u kojem sam mogao vidjeti jasnije. Mogao samo vidjeti svoju privilegiranost u činjenici da uzimam hranu za van ili sjedim u toplom autu, u kojoj mogu otići kući voljenoj ženi na kućni spoj. Nedostatak proslave za Božić mi nikada nije predstavljao brigu, iako mi rodbina ne može doći u posjetu. Čak i u pandemiji su mi ostale mnoge udobnosti života koje sam imao. Zapravo, čini se da imamo čak i više pristupa nekim pogodnostima, kao što su dostava namirnica, filmovi na zahtjev. Više nema priče o tome da nemate ili imate dovoljno toaletnog papira. Vratio sam se u svoj privilegirani način konzumacije dobara, a ipak sam bio licem u lice sa ženom koja zaista nije znala što će joj donijeti sutrašnji dan. 

Zahvalnost 

Sveti Pavao piše: „Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 11-13). The Message prijevod Biblije (op.a., Biblija na suvremenom jeziku verzija je Biblije Eugenea H. Petersona objavljena u segmentima od 1993. do 2002. godine) Pavlove riječi prevodi na ovaj način: „Pronašao sam ključ za sreću bez obzira na to jesam li sit ili gladan, punih ili praznih ruku. Što god da imam, gdje god da jesam, mogu proći kroz sve u Onome koje me čini onim što jesam.”

U nedavnom tekstu New York Timesa, papa Franjo je rekao nešto što je dotaklo i taj apokaliptični trenutak koji sam imao u autu: „Moramo dopustiti da nas dotakne tuđa bol.”

Mislim da je sv. Pavao mogao imati takvu uravnoteženost oko siromaštva i obilja jer je iskusio bol i bio solidaran s onima koji pate. Slobodno se kretao između ove dvije krajnosti nikada ne ostajući navezan ni na jednu ni na drugu. Kako bi Ignacije rekao u svom Načelu i temelju, ne bismo trebali željeti bogatstvo više od siromaštva. Pavao može obuzdati napetost između siromaštva i obilja jer zna da je ono što je istinski važno i bitno Božja milost. 

Skrivene pandemije

Papa Franjo je napisao: „Stavili smo maske na lice kako bismo zaštitili sebe i druge od virusa koji ne možemo vidjeti. Ali što je sa svim drugim virusima od kojih se trebamo zaštititi? Kako ćemo se nositi sa skrivenim pandemijama ovog svijeta, pandemijama gladi, nasilja i klimatskih promjena?“

Skrivene pandemije svijeta moraju biti otkrivene ako se želimo kretati prema obećanju Božjeg kraljevstva. Što je drugo činio Isus ako ne otkrivao i razotkrivao? – Skrivene pandemije apatije i podjela, legalizma i ugnjetavanja, slomljenih sustava i laži. Otkrio nam je kako se držimo obilja i guramo ljude u siromaštvo; kako izigravamo krepost siromaštva, ne dopuštajući sebi gozbiti se Božjim darovima. Ali je također otkrio i istinu o ljubavi, brizi o bližnjemu i milosrđu.

Mrak adventskog doba predstavlja siromaštvo nužnih životnih patnji koje moramo doživjeti i proći kako bismo u potpunosti prihvatili ogromno obećanje koje se iznova otkriva na Božić. Poput Pavla, moramo imati otvorene oči kako bismo vidjeli da zadovoljstvo u konačnici dolazi od Boga. Ponekad je potrebna apokalipsa da se ovo vidi. 

Kako vam ove godine djeluje ogoljeno drveće? Što vidite kroz njega? Što vam je otkriveno?

Andy Otto
Preuzeto s: www.godinallthings.com ,
s engleskog preveo D.V.
Fotografija: John Moeses Bauan

Prethodni članakUčiti odmarati
Sljedeći članakIgnacije i siromaštvo, treći dio