Crkva nam nudi, kao jedno od svojih duhovnih blaga, egzamen. To je večernja molitva, molitva onih koji bdiju. Ponekad je zovu molitvom saveza, jer se radi o dijalogu između Boga i mene. Činim je tako da odvojim nekoliko minuta svake večeri, a sastoji se od četiri točke.

1. “DA“: pozvan sam započeti s izricanjem “da” danu koji mi je Gospodin dao da proživim. Dan koji sam proživio od sada čini dio moje povijesti, moje životne priče. I prihvaćam ga. On je bio to što je bio. Dočekujem ga takvog kakav je bio, bez da ga sudim, jednostavno kao dar primljen od Boga.

2. “HVALA”: Zatim mi je potrebno naučiti iščitati moj dan tako da uočim ono što me je učinilo radosnim, sretnim. Ako se potrudim, mogu vidjeti trenutke u kojima mi je Bog bio blizu, u kojima mi je govorio. Ti trenuci utjehe mogu biti vrlo jednostavni: dva prijatelja koji ponovno pričaju, a nisu htjeli jedan s drugim razgovarati, rečenica iz Evanđelja u kojoj pronalazim dubinu, procvjetalo drvo, sunčeva svjetlost, osmijeh…

3. “OPROSTI“: treba vidjeti također i ono što nije lijepo u meni. Bez uživanja u tome ili pak strogosti, tek tako mogu rasti u istini prema sebi samome. U mom odnosu s Bogom, na koji susret nisam došao? Koji su bili mali događaji u danu kroz koje sam ranio ljubav, u kojima sam se igrao boga…?

4. “MOLIM TE, NAS DVOJE SUTRA“: nastaviti na putu s Bogom. Mogu, dakle, donijeti jednu ili drugu odluku za sutra i tražiti od Boga milost da ostvarim to što sam odlučio. Što odlučim treba biti skromno, realno i ostvarivo. Nema puno smisla reći “biti ću sutra bolji”. Trebam biti konkretan.

U zajedništvu s cijelom Crkvom završavam riječima “Oče naš”.

Centar za duhovnost ignacije.hr svaku večer u 21h30 uživo animira vježbu egzamena na www.fb.com/ignacije.hr.

Fotografija: Cathryn Lavery