Često se među ljudima koji su ateisti, deklarirani vjernici s nedovoljno vjere i vjerske prakse, agnostici i sl. čuje skepsa o postojanju Boga ili tvrdnja da Boga nema, da je čovjek materija, da poslije smrti nema ničega. Možda postoji ‘nešto’, ali to je udaljeno i nepoznato, a stvari se u životu događaju bez reda, slučajno. Čovječanstvo se generacijama bavi pitanjem Božje egzistencije tražeći odgovore na racionalističkoj, filozofskoj ili pak teološkoj razini. Međutim kada ih osoba i uspije naći, to još ne znači da je postala vjernikom, ne znači da je osoba priznala Isusa za Spasitelja i Gospodina. Tek osobnim odnosom s Bogom i iskustvom Boga možemo odgovoriti na Božju ljubav i prijateljevati s njime. Ignacijanski je egzamen jedna od metoda da ne proletimo kroz dan koji nam je Bog darovao, pa ako hoćete i cijeli život, a da budemo slijepi na Božju prisutnost i da se u nevoljama ili pred kraj života u strahu pitamo što će biti s nama ili okusimo besmisao života.
Događaj iz Biblije poznat pod nazivom svadba u Kani, ili trenutak kada je Isus izveo svoje prvo čudo pretvorivši vodu u vino, često je analiziran i omiljen biblijski događaj gdje se uz svadbeno veselje događa Božja intervencija na korist većeg broja ljudi. Isusova je Majka vidjela da je nestalo vina, iako ni sami mladenci to nisu znali. Mladenci su, doduše, pozvali Isusa i Njegovu Majku na svadbu. Znali su da su oni među gostima, ali očito nisu ni s njim, niti s Majkom komunicirali. Nisu bili svjesni ni svog problema i moguće sramote pred ljudima. Kasnije, kada je čudo izvedeno, kada je Isus pretvorio vodu u vino, razgovaraju predstojnik stola i zaručnik. Primjećuju blagoslove, ali ne znaju od kuda su došli. Bog, Gospodar svemira, prisutan je i među njima je, brine se za njih, a oni o tome ništa ne znaju. Ne prepoznaju Boga. I drugi uzvanici su ga vidjeli na svadbi, ali ne znaju i ne zanima ih tko je on i što čini. U stvari, Isus i Marija, kao što su skrovito bili na svadbi, godinama su jednako u skrovitosti živjeli svakodnevnicu nezamijećeni i neprepoznati od većine ljudi, iako su ih imali priliku susretati i gledati u redovnom, ‘običnom’ životu. Isus na svadbi na Marijinu molbu rješava problem. Možemo reći da se tu radi o ‘nevidljivim trenutcima Božje milosti’. Isus je izveo svoje prvo čudo. Tko je povjerovao? Za apostole je to bilo otkrivanje Boga, vidjeli su Isusovo čudo i povjerovali u njega. Tko je drugi bio svjestan? Možda poslužitelji koji su napunili posude vodom na Isusovu naredbu? Tko se zahvalio? Čini se nitko. Bog stalno čini čuda. Na svadbi su se uzvanici možda čudili i uživali u blagoslovima od Boga. Ne piše u biblijskom tekstu što je zaručnik odgovorio kada ga je predstojnik pitao otkuda mu dobro vino. Možda je bio ohol, možda je sebi pripisao zasluge, možda se sjetio Boga, mi to ne znamo.
Nadalje, i biblijski događaj Prikazanja Gospodinova također se odvija u skrovitosti: Marija i Josip su po Mojsijevom zakonu donijeli Isusa u Hram da ga prikažu Gospodinu, a samo su pravedan i bogobojazan Šimun i proročica Ana, ljudi koji su s Bogom prijateljevali i služili mu, znali prepoznati Isusa, Pomazanika Gospodnjega među mnogim ljudima i djecom koji su se našli u Hramu. Za sve druge je on bio samo jedno dijete u Hramu.
Svaki dan Bog pretvara vodu u vino: bilo doslovno – kroz kišu koja pada po trsu i raste grožđe, što je također veliki blagoslov i čudo, bilo preneseno – pretvarajući naše probleme, brige, križeve – u život u punini, plač u radost itd. Bog nas štiti i od brojnih opasnosti bez našeg znanja. Vrlo često na to nismo osjetljivi, a sve što Bog radi je čudo, samo je pitanje koliko primjećujemo, koliko smo otvoreni Bogu i kakvo nam je srce. Ako olako i nezahvalno pristupamo dobrom u našem životu, podcjenjujemo Božje zahvate koji su neočekivani, nezasluženi, te iznimno velikodušni. Ignacijev egzamen ili pregled dana, u obliku kako ga on preporučuje, pomaže da se na kraju dana saberemo, razmislimo, uočimo dobrotu, ljepotu, blagoslove u svom životu. Njih možda u konkretnom i realnom trenutku nismo bili u mogućnosti osvijestiti, zahvaliti, okoristiti se njima jer je bilo previše vanjskih podražaja koje nismo mogli u kratkom vremenu obraditi. Molitva egzamena je prokušan način kako da postanemo svjesni zahvata koje Bog čini u našim životima te spoznamo da je ‘obično’ i ‘slučajno’ najčešći način Božjeg dodira. To, opet, vodi u dublju povezanost s Bogom, intenzivniji duhovni život čiji je upravo vino biblijski simbol.
dr.sc. Koraljka Sansović
