Način na koji se odnosim prema Bogu je važan za to kako zamišljam Boga, a moja slika kako zamišljam Boga utječe na to kako se odnosim prema Bogu. Vidim li Boga ponajprije kao svemogućeg i čak dominantnog, zbog čega se osjećam vrlo maleno? Ako je tako, vjerojatno se neću odnositi prema Bogu na isti način kako bi se odnosio prema prijatelju ili osobi koju volim, ali ako vidim Boga kao prijatelja ili partnera, odnosit ću se osobnije – čak blisko – s Bogom.
Različite slike
Često se ističe da je sv. Ignacije rekao da s Bogom možemo razgovarati na isti način kao što jedan prijatelj razgovara s drugim. To je istina, ali Ignacije ide dublje. U Duhovnim vježbama piše:
Razgovor nastaje zapravo govorenjem, kao kad govori npr. prijatelj s prijateljem ili sluga sa svojim gospodarom, pa sad moli kakvu milost, sad priznaje svoju krivnju u nečem, sad pak iznosi svoje potrebe i pita za savjet. (DV 54)
Odnos sluga-gospodar Ignacije ovdje ne spominje često, ali možemo uočiti da je Ignacije barem otvoren različitim metaforama tog odnosa, različitim slikama o Bogu. Može razumjeti da se svatko od nas odnosi prema Bogu na različite načine, u različitim trenucima svoga života i s različitim potrebama. Uostalom, Bog nas susreće tamo gdje jesmo i sa svakim od nas se odnosi na jedinstven način.
Ipak, Ignacije u svojoj izjavi stavlja fokus na odnos temeljen na intimnosti, vrsti intimnosti koja se može pronaći u dubokom prijateljstvu. Neki se mogu povući pred idejom da s Bogom razgovaraju kao s prijateljem, kao da je to neprikladan način odnosa s Stvoriteljem. Naišao sam na mnoge kršćane koji su zaokupljeni brigom da „vrijeđaju“ Boga. Hodaju kao po jajima s Bogom, što je zakriveno kao štovanje, ali biti uvrijeđen je uglavnom odgovor ega, našeg lažnog ja. Bog nema „lažno ja“. Božji odgovor na naš grijeh i neuspjeh nije uvreda, nego milost, suosjećanje i ljubav – želja za dubljim odnosom! Budimo više zabrinuti o dubini našeg ljubavnog odnosa s Bogom, nego o tome da ćemo uvrijediti Boga. Ne pristupam svom odnosu sa suprugom tako što započinjem dan govoreći si da je neću uvrijediti (zamislite kakva bi bila kvaliteta našeg odnosa da je to moj stalni fokus). Dan počinjem predajući joj svoju ljubav. Ponekad se više brinemo o Božjoj dobrobiti, nego o vlastitoj dobrobiti u Bogu. Bog će biti dobro.
Preoblikovanje prijateljstva
Dakle, Ignacijeva zamisao prijateljstva s Bogom se temelji na predanoj ljubavi. Uostalom, razgovarajući s nekim kao s prijateljem ne bi trebalo označavati nepoštovanje. Možemo zadržati štovanje i dok Boga gledamo kao prijatelja. Postoji određeno strahopoštovanje i štovanje koje možemo osjećati u prisustvu bliskog prijatelja, zahvalnost za njihovo prijateljstvo, zahvalnost što nas vole. Čak i odnos sluga-gospodar o kojem Ignacije priča je preoblikovan. Ignacije predstavlja u Vježbama sliku suradnje s Kristom, radeći rame uz rame s njim za kraljevstvo. Postoji osjećaj uzajamnog poštovanja i brige. Ispitajmo Ignacijevu sliku odnosa Bog-čovjek i četiri elementa koje on vidi u tom odnosu:
Razgovor nastaje zapravo govorenjem, kao kad govori npr. prijatelj s prijateljem ili sluga sa svojim gospodarom, pa sad moli kakvu milost, sad priznaje svoju krivnju u nečem, sad pak iznosi svoje potrebe i pita za savjet.
Ignacije priča o odnosu oslanjanja, pomirenja, transparentnosti i savjetovanja – bilo da svoj odnos s Bogom predstavljate kao prijateljstvo ili kao odnos sluge i gospodara. To je odnos koji se ne odnosi na strah, nego na otvorenost, poniznost, iskrenost i brigu jednih za druge, kao svako iskreno prijateljstvo. Prisutno je duboko uzajamno dijeljenje ljubavi. Bolja riječ je druženje. Suputnici međusobno dijele stvari. Oni slušaju i brinu se o mislima, nadanjima i snovima drugog. Suputnici sudjeluju u radostima i borbama zajedno. Ignacije piše: “Gledat ću službu tješitelja koju vrši Krist naš Gospodin i usporedit ću to s onim kad prijatelji tješe jedan drugoga“ nije ni čudo što je Ignacije svoj novi vjerski red nazvao Isusovim suputnicima.
Moramo pobjeći od razvodnjenih suvremenih ideja prijateljstva kada govorimo o vrsti prijateljstva koje Ignacije zamišlja da imamo s Bogom. C.S. Lewis govori: „Prijateljstvo je nepotrebno, poput filozofije, poput umjetnosti… Nema vrijednost za preživljavanje; nego je to jedna stvar koja daje vrijednost preživljavanju.„ Prijateljstvo je samo nešto što nam treba kao ljudskim bićima. To je poput odnosa koji daje vrijednost i smisao životu. Zašto je onda mnogima od nas teško živjeti takav odnos s Bogom?
Razvijanje slika
Ima mnogo povezanosti s Božjim slikama koje su nam predstavljene preko naših roditelja, crkve i popularnih kultura. Samo pretražite riječ „Bog“ na Google slikama i vidjet ćete na što mislim. Te slike mogu i ne moraju biti od pomoći, ali problem je u tome što se one nastavljaju. Teško je pobjeći od njih i one pronađu način do naših osobnih molitvi i jezika naših liturgija. Ipak, kada ispitujemo svete spise, otkrivamo bezbroj slika i načina povezivanja s Bogom. Također vidimo na koji se način odnos čovječanstva prema Bogu mijenjao od one duboke intimnosti (Knjiga Postanka, Pjesma nad pjesmama), do slijeđenja misterije (Knjiga mudrosti, Sirah, neki Psalmi), prema strahu i strepnji (vidite neke od povijesnih knjiga), natrag do intimnosti koja se očitovala u Isusu.
Mnogi od nas su zapeli u fazi straha i strepnje – fazi straha od uvrede. Ipak, možemo gledati prema Ignaciju kako drži dvije slike prijatelja i gospodara zajedno, poštujući njihovu mudrost i uslužnost, dok nas istovremeno drži usredotočenima na uzajamnu ljubav koja prevladava, a ne na strah i trepet. Jer kada govorimo o bilo kojem dobrom odnosu, on nikada ne smije uključivati strah i drhtanje. Dobra prijateljstva su ona dubokog druženja, ljubavi i brige.
Preuzeto s: godinallthings.com
s engleskog prevela N.G.
fotografija: Natasha Hall
